Albionske priče: Barska kokica – Moorhen (Mušičar broj 1.)

Albionske priče: Barska kokica – Moorhen (Mušičar broj 1.)

Januarsko tmurno predvečerje. Draga ženica bi rado da odem na pecanje. U zadnje vrijeme sve me više voli i želi mi što više uživanja u pecanju. Mali Saša postavlja kuhinjske elemente i ne bi da prekida posao, a sin Luka kao Luka, ne voli da bez njega idem igdje. Ali mu se danas ne peca.

Međutim, obojica su pali na priču da će pecanje rezultirati člankom u “Mušičar”-u i da im slijedi svjetska slava. U Engleskoj (i Velsu, ali ne i u ostatku Velike Britanije) brigu o vodama vodi Agencija za okolinu – Environment Agency (EA).

U moru je pecanje (još uvijek) besplatno, a za pecanje u slatkim vodama mora se imati EA dozvola, čak i ako pecate na svojoj sopstvenoj vodi. Dozvole se dijele na dozvole za “grubu ribu”(i ne-migratornu pastrmku) i na lososku koja je sveobuhvatna. Jedna dozvola pokriva dva štapa, a mogu se imati najviše dvije dozvole. Pri lovu lososa i pastrmke, može se koristiti maksimalno jedan štap. Dozvole su iste za Britance i strance. U svrhu zaštite voda i ribe EA ima ovlasti policije, pa imaju pristup svim vodama. Ove dozvole vam daju pravo da lovite ribu štapom i udicom, ali bez dodatnog troška može se loviti na vrlo malom broju voda. Sve vode su u nečijem vlasništvu, a vlasnici ne dozvoljavaju pecanje bez nadoknade. Rijetki izuzeci su vode koje pripadaju EA ili državnoj ustanovi ili opštini koje su najčešće besplatne. U ostalim slučajevima vode pripadaju pojedincima, kompanijama ili ribolovačkim klubovima. Svako od njih naplaćuje pecanje na svojim vodama. Cijene se kreću od £2 do £1.500 dnevno ili od £30 do nekoliko hiljada godišnje. Gdje se lovi “gruba riba” najčešće je dozvoljeno samo uhvati i pusti, a pastrmke i lososa može nešto i da se uzme.

 Jezero Moorhen

Mali Saša i ja smo se našli na jezeru Moorhen, u selu Warnford blizu Petersfielda. On je ove sezone morao da plati, preko suda, £140 kaznu, jer mu nisam napomenuo da izvadi dozvolu na početku pecanja. Prvi naš izlazak pa naiđu EA čuvari. I to je to! Otprilike čuvari naiđu u 1% svih izlazaka. Ima čovjek sreće, šta da vam pričam. Na slici je mali Saša u srdačnom razgovoru sa čuvarom.

Moorhen u prevodu znači barska kokica – to su one crne ptice crvenog kljuna što plivaju, rone ili trčkaraju oko vode. Na jezeru je bilo pecaroša, labudova i pataka, ali ne i barskih kokica. Na okolnim poljima su pasle krave i dva bika. Moorhen je jezero koje ima svojih mana. Nalazi se tik uz prometnu cestu, pa nema baš onaj faktor mira i tišine. Iako je jezero malo i voda bistra, u tri posjete nisam vidio ni jednu veću ribu. Uglavnom su to ribe oko kilu, kilu i po. U prijašnje dvije posjete ribe su na sebi imale dosta nametnika i nisu baš bile zainteresovane. Ovaj put na njima nije bilo nametnika. Bilo je dosta ribe, ali nije bilo ništa veliko. Tako smo nas dvojica za sat i po, do zadnjeg svjetla, “mlatili po vodi”, bacali im sve i svašta. Ja sam ulovio dvije malo jače od kilu. Ostalih 6 ribolovaca na vodi ništa.

Ribe su došle na Golden Olive Living Damsel i gumenu nimfu. Damzel je izrade firme Fulling Mill, a gumenu nimfu pravim ja tako što na udicu navučem Berkley Nymph, namotam žuti konac na oba kraja nimfe i jednostavno lakiram. Mali Saša voli da vidi veliku ribu, a voli i da ih ulovi. Nije mu se baš svidjelo. Njegova ocjena današnjeg pecanja je 2-. Ja bih bio velikodušniji u ocjeni.

Ribe u vodi jezera ima dosta i dobro se vidi. To predveče nije bila zainteresovana. Priroda je lijepa, kraj jezera teče potočić, bikovi riču… Prava idila. Velike ribe (od 4 kg naviše) se ulove svakog mjeseca. Novi vlasnici su izuzetno srdačni i fini ljudi i dosta su unaprijedili jezero, ribe su mnogo kvalitetnije nego što su bile. Ne treba zaboraviti da je Moorhen jedino malo jezero nadaleko koje ima punu opciju uhvati i pusti. Dve ribe sam poneo.

Dok sam čistio ribu u jednoj sam, u crijevu, dosta iza želuca, pronašao probavljenu mušicu koja krasi fotografiju pored dvije gorespomenute, na koje sam ulovio ribe. Sav najlon je nestao, kao i dosta dresinga, ali je udica još uvijek oštra. U literaturi često piše, da ako riba sa udicom preživi, udica i dijelovi strune, što od vode, što od želudačanih sokova stradaju. Možda ih ipak ribe samo probave i nastave se nesmetano hraniti.

Tako mi to radimo u Velsu. Pecanje je skupo, ali se pravila znaju i poštuju, inače… Riba ima dovoljno te se mogu kada se plati i ponijeti sa vode, ako se ulove. Bistro.

Moorhen cjenik