Usamljeni monah

Usamljeni monah

Jan s velikim lipljenomReportaža Ribnik: USAMLJENI MONAH

Postoji nešto što se zove vječnost, ta suza u našem oku u kojoj se srcali čitav jedan svemir i gdje se nikad ne zna tko će koga nadživjeti. Da li će suza iščeznuti poput kapi rose na prvom jutarnjem suncu, ili će vlat trave uvenuti, već pri prvom smiraju dana. To su prolaznosti i sa njima nam se valja pomiriti.

U jednom beskrajnom procesu rađanja i nestajanja često se ponekad upitamo, koja je to zvijezda vodilja i mjesto pod suncem kojem pripadamo. Odgovor nalazim samo u jednom. Ništa nije tako prolazno, a opet tako vječno kao rijeke. One nikada ne umiru, jer za njih ne postoji prošlost i budućnost, već samo sadašnjost. One su u svakom momentu, svake sekunde i na izvoru i u toku i na ušću, tako nam se bar čini, jer smo podložni varci da je vrijeme nešto stvarno.
I sve zajedno, svi glasovi, svi ciljevi, sve čežnje i patnje, sva zadovoljstva, sve dobro i zlo – sve to skupa bio bi jedan svijet, jedna muzika života. Ta ljubav zvukova koji nemaju tijela, svijet bajki samoće iz koje ponekad šine čežnja da budeš još bliže izvoru, krilu, duši i napustiš svu tu ljepotu da bi nestao poput svedoka. I upravo na ovim krajolicima i vodama zapadne Bosne nisam imao vremena da svijet pogledam očima običnog čovjeka, već sam se zanio ekstazom emocija i letom prvih ptica. Mislio sam da će vrijeme izbrisati snove, oduzeti moć sjećanja, mislio sam da će čitav moj dotadašnji svijet postati zaborav i upravo to se desilo. Jedan čovjek, jedna rijeka, jedan štap, i jedna muha, magija bez koje je život više nezamisliv.

jan iznad Plive
Jan gleda na rijeku Plivu

Moj učitelj

U bespuću gdje šumski potoci veselo zbore i gdje se sve tako slijeva nečujno u jedno, bio je čovjek moj predhodnik i učitelj, pravi svetac koji je dugi niz godina jednostavno vjerovao u rijeku, ni u šta drugo. Ovdje sam prvi put čuo glas kojim mi se rijeka obraćala, od nje sam učio, ona me je vaspitala i prosvjećivala. Za njega je rijeka bila Bog, tokom dugih godina naučio sam da volim svijet i da ga ne upoređujem sa nekakvim uobraženim svijetom svojih želja, već da ga pustim onakvog kakav jeste, da ga volim i da mu rado pripadam. Na ovim sam mjestima još kao petnaestogodišnjak, po prvi put u životu, obrisao prašinu sumnji sa prošlosti i obukao nove snove i novu ljubav da bi me prepoznali.

Jednodnevke

Na Ribniku i Plivi se tokom ljetnih dana dešavaju prava čuda. Sve je već znano, cijelim tokom na stotine i hiljade muha u predvečerje kreću na svadbeni pir. Samo to jedno veče na svjetlom obasjanom površini vode one izvode svoj ples. Kao bijele pahuljice lepršaju jednodnevne muhe, da bi već sljedećeg jutra nestale. Njihova umrla tijela pokrivaju površinu rijeke i ona ih dalje odnosi svojim tokom.

Parenje jednodnevki
Jednodnevne mušice su dokaz za to da čovjek ne mora dugo da živi da bi postao poznata ličnost. Njihovo prikazivanje i nestajanje samo su primjer o jednom beskonačnom procesu i začaranom krugu rađanja i nestajanja. Uostalom, život ove mušice uopšte i nije tako kratak. Jedan veliki dio svog života nalazi se skrivena na tamnim dijelovima riječnoga dna i među travama. U svojoj fino satkanoj košuljici provede mjesece i mjesece do jedne nove ljetne večeri kad kreću prema površini vode i u djeliću minute počinju bitisati.
Njihova košuljica puca na već predviđenim šavovima i tada dolaze do izražaja njihova krilca. Samo je kao takva jednodnevna mušica spremna za svadbeni ples, taj jedini dugački dan. Ženke se zajedno grupišu u velikim rojevima. S tim što čine privlače mužjake da ih lakše primjete. Opsjednutost mužjakom je tolika da se više ženki hvataju u igru parenja i čin ljubavi počinje borbom oko mužjaka. Najbrža prednjim, većim, nogicama prikriva mu oči i priljubljuje se uz njegova prsa. U tom ljubavnom zagrljaju padaju na tlo. U tom padu čin sparivanja počinje i završava. Bremenita ženka sa velikom željom traži sigurno mjesto gdje da položi jajašca. Njen partner, poslije ljubavnog čina, ostaje ležeći i umire, dok se ona bori za opstanak vrste.
U smjeni noći i dana sa prvim tračcima jutarnjeg svijetla, već su se na stotine i hiljade jajašaca zalijepile za dno rijeke. Izmorena od svetog čina i ženka lagano tone ka dnu i tu umire. U minijaturi, buduće jednodnevke očekuju jedan novi proces. Začahurene žive i nakon godinu dana očekuju izlazak na površinu da zaplešu svoj svadbeni ples jednodnevne mušice.

emin lager s potocarom

emin lager s potocarom 2

emin lager s potocarom 3
Emin Lager u tri slike zamaranje, slikanje i puštanje potočare na Plivi

Tulari

U svijetu sličnom ovom samo satkanom od finog pijeska, otpalog lišca, klipica i grančica – prikrivenim na dnu rijeke i njenom kamenju, njihova igra i njihovi pokreti daju im naziv tulari. Te famozne kućice koje su njihova zaštita i dom čuvaće ih sljedeći period od usta grabežljivaca. Gdje je voda mirnija, za izgradnju kućice koriste lakše materijale. U brzim tokovima otežava se kamenčićima fine strukture i to sa strane tako da dobijaju određeni balans, kako ih voda sa ne bi odnijela.
Uz pomoć pljuvačke i prednjih nogu raspoređuju kamenčice po sebi. Na fino izapranom kamenju poput pauka, koji plete svoju mrežu, tako i oni ostavljaju svoj sekret na koji se hvataju plankton i djelići algi što im je i osnovna hrana. Sve suvišne kretnje svode na minimum, da bi ostali nezapaženiji, jer opasnost im prijeti od svuda. U začaranom krugu rađanja i nestajanja približava se novo ljeto. U košuljici nevidljivoj i tankoj i ponovo u smrtnom strahu kreću prema površini. Košuljica puca, šire se krilca i izlaze na svijet mnoge nove vrste insekata i već sa prvim predvečerjem počinju svoju potragu za partnerom. Dolaze nove generacije i počinje novi životni ciklus.

sasa s lipljenom
Saša s velikim lipljanom

Lov nimfom

Mnogo je momenata kada riba ne dolazi do mušice, to je vrijeme nimfi kada naša mušica treba doći do ribe. Dno rijeke riba napušta samo onda kada dio tog podvodnog svijeta krene na put prema površini vode. U procentima 80% svoje hrane ribe uglavnom uzimaju ispod površine i to im je najzgodnije. Doći do kapitalne ribe najčešće pored punog švedskog stola u rijekama visoke bioproduktivnosti moguće je upravo baš nimfom. Mnogo je mušičara koji lov nimfom smatraju nešto zahtjevnijim od lova površinskom ili suhom muhom.

MUHE
Nimfe „madam Castorex“ – kreacija Jan Janković

Vođenje nimfe i ugriz ribe najčešće su skoro nevidjivi. Vremenom i vježbom stiče se taj osjećaj da pod uslovom da to što mislite i želite radite sa stilom i na jednom zdravom osnovu.
U ovom zadnjem ribolovu na Ribniku i Plivi, bez obzira na razliku u godinama družeći se uz puno dobre volje i pozitivne energije nalazili smo i obilje zabave. Bili su to momenti kada smo imali priliku da testiramo neke nove lipljanske štapove čuvene švedske firme Sameo.

Jan s velikim lipljenom 2
Jan Janković s velikim lipljanom

Trojkica od 7“4′ stopa, rađena u varijanti za Ribnik, Sanicu i Plivu pokazala je i više od očekivanog. Dugogodišnje iskustvo gos. G.R. Nillsena i ovaj put je bilo na strani zadovoljnih ribolovaca. I sto više reći o ljepoti vrijednoj uzdaha: „Možda sam, jedan jedini put u svom životu ljubio prirodu onako kako ona to zaslužuje, a meni dolikuje. I bili smo u tom carstvu čula i zelenila vrijeme i ja neizmjerno srećni.“

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Poljubac pre puštanja lipljana

 

O ulovu lipljana

Riba ulovljena pred pet svjedoka, izmjerena 57,2cm
štap: Sameo Prototip klase #3,  dužine 7″4′
čekrk: reel Loop opti Creak
Tipet: 0,10mm
Nimfa: „Madam Castorex“ veličina 16,
C & R, rijeka Ribnik,

Veliki pozdrav, i Bistro.

Tekst i foto: Jan Janković

1 Comment on “Usamljeni monah

  1. Krasan tekst. Čestitam Jan, izuzetno sam uživao čitajući ga. I sve čestitke na kapitalnom lipljenu.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

*