Una kod Bosanske Krupe

Una kod Bosanske Krupe

Una web 6

Od prijatelja Ranka Travara smo dobili dozvolu da objavimo jednu lepu reportažu o reci Uni i Krušnici iz 2010. god.

Reportaža: Una kod Bosanske Krupe

Neposredni povod za ovo priču bio je odlazak naše male ekipe početkom juna u Bosansku Krupu, na tradicionalno takmičenje u lovu mladice na Uni, koja se organizuje već osmu godinu pod nazivom „Potraga za kraljicom Une“.


Mada nisam poklonik nikakve vrste takmičenja u ribolovu, ova manifestacija mi je nekako prirasla srcu, prije svega zbog izuzetno ljubaznih domaćina, ali i zbog činjenice da se sve to događa na Uni – najljepšoj evropskoj rijeci. Ovo neće biti reportaža sa takmičenja u lovu mladice, mada bi bilo nepravedno prema organizatorima i našim divnim domaćinima ne prozboriti i o tome koju riječ. Zato ćemo kazivanje krenuti obrnutim putem od poslijedice ka uzroku. U ovom slučaju posljedica je veliko riblje bogatstvo Une, a uzrok je duhovno bogatstvo ljudi ovog kraja.

Bosanska Krupa
Bosanska Krupa. Una i njene sedre

Drina – raj u ostavci

Svima koji se bave lovom mladice u našoj zemlji, dobro je poznat istorijat „Mladicijada“ u Bajinoj Bašti. Bila je to najveća smotra varaličara na prostorima Balkana, kojoj je prisustvovalo impresivan broj ribolovaca iz svih krajeva bivše Jugoslavije i susjednih zemalja. Sjećam se ‘95; ‘96 kada su ljudi u nedostatku smiještajnih kapaciteta, razapinjali šatore kraj Drine, a mnogi bi prespavali i u automobilima. Mada u to doba još nije bilo silikonskih glavinjara i upredenih struna, lovilo se mnogo mladica, a pobjeđivale su ribe i od 15-tak kilograma. Lovili su i pobjeđivali čak i oni, kojima je to bio prvi susret sa Drinom i mladicom. Kao posljedica ovog izuzetno popularnog takmičenja, počeli su nicati kraj Drine razni pansioni i konačišta, a broj novo pečenih mladičara rastao je geometrijskom progresijom. Nekada sport rijetkih usamljenika i fanatika, mladičarenje je postalo masovni pokret, pitanje prestiža i prijeko potrebne hrane za vječno gladnu sujetu. Paralelno sa naglim rastom intresa za lov mladice, čemu su kumovali i ribolovački časopisi i specijalizovane tv emisije, unapređivao se i arsenal za konačni „obračun“ sa ovim plemenitim, ali nadasve rijetkom ribom. Pojava upredenih struna, silikonskih glavinjara i ekstremno velikih mašinica sa špulnom za daleke izbačaje, omogućili su i najvećem paceru da „Preore„ Drinu uzduž i popreko. Sa novim alatima više nije bilo onih nemogućih tačaka, do kojih se ranije nije ni pomišljalo zabaciti. Drina je na prečac postala „globalni“ potok. Doda li se svemu ovome i gotovo legalizovani noćni ribolov, nije trebalo mnogo pameti da se prognozira konačni ishod rata između čoveka i mladice. Čovek nikada ne gubi, zar ne?

Godine su prolazile, mladice je bilo sve manje, ali „Mladicijada“ se kako tako održavala. Možda je i dobro što se održava jer, upravo su te (Mladici) jade, prvobitno zamišljene kao promocija ribljeg bogatstva Drine, pokazale u najogoljenijem obliku kako te ribe zapravo više nema. Ima je, ali samo u onoj meri, koja omogućava lokalnim dokoličarima, što svaku noć vise na Drini da uhvate pokoju i potom je islikaju u hiljadu poza. Armija „mladičara“polako se, ali sigurno osipala, a na vodi ostadoše samo generali.

O posljedicama propasti Drine kao mladičarske vode dali bi se naširoko i nadugačko raspravljati, ali na kraju se sve svodi na par šturih rečenica. Dinamika izlova bila je daleko veća od prirodnog prirasta ove ribe. Bilo je tu i tamo par nespretnih pokušaja poribljavanja, ali sve se to svodilo na mnogo šuplje priče i nikakva dijela. I danas se tu i tamo pojavi „mesija“, koji zaprijeti sitnim poribljavanjem i radikalnim izmjenama režima lova, ali, sve se to kao i ranije završi na isti način – u kafani sa viškom maligana i brdom holesterola u tanjiru. Zanimljivo, kad god se javno priča, a ništa ne radi, u ovim krajevima se u završnici uvjek pojavi zakonodavac i opuca neku zabranu. Čemu tu neko poribljavanje, kada naš čovjek najbolje razumije jezik zabrana. Zabrani i kažnjavaj, a stvari će se nekako same od sebe popraviti. Ni manje zemlje ni više zabrana, a ribi ni traga ni glasa. Neki misle da se riba najbolje mrijesti u paragrafima. Zabranomanija kao pojava do te mjere je inkorporirna u kolektivni duh nacije, da već postoji fiziološki fenomen i direktno uvezi u genetski zapis našeg naroda. Zabranjeno mi je, dokle postojim – glasio bi odprilike prevod čuvene Dekartove maksime na srpski.

Braniti da, ali ne da se lovi riba, već da se kući mogu ponijeti tri mladice godišnje. To nije nikakva epohalna novina, već u praksi provjereno staro rešenje iz Titivog doba. Braniti da, ali i stalno poribljavati. Plaćamo jednu od najskupljih dozvola u Evropi, a bilo bi zanimljivo čuti koliko je to mladica ubačeno u Drinu u proteklih 15 godina. Osim toga, otkud to da su samo ribolovci odgovorni za stanje ribljeg bogatstva? Rijeke su nacionalno blago i to ono najveće, pa ako je tako, a tako je država bi direktno morala snositi najveći teret u održavanju i unapređenju tog blaga. Ko još normalan može pomisliti da je naša jedina rijeka nulte kategorije kvaliteta može sačuvati i unaprediti sredstvima lokalnih upravljača, koji prodaju par stotina dozvola za ribolov godišnje. To nije dovoljno ni da pokrije minimalnu platu onih nekoliko čuvara, kojima valja skinuti kapu za njihov višegodišnji boj protiv vetrenjača. Koje poribljavanje, koji bakrači. Bez intervencije države ili privatnog kapitala, ova moćna rijeka će uskoro ostati, ne samo bez mladice, već i bez škobalja.

Una aktivni raj

Da se rijeka i pored lošeh zakona ipak da sačuvati ubijedili smo se na primjeru Une u Bosanskoj Krupi početkom juna. Nemam iluzija da će primjer Une nekog iz „vrha“ ganuti ili, ne daj bože pokrenuti na akciju, ali, što reče pjesnik – rekoh – dušu spasih.

mapa2

Ako na jednom takmičenju u varaličarenju, pogotovo varaličarenju mladice, četrdesetak takmičara uhvati više od 40 riba, pa se ta situacija ponavlja iz godine u godinu, i nedovoljno upućenom postaje jasno da u toj vodi stanuje jako mnogo riba. Istina, ove godine uhvaćeno je „samo“ 10 mladica, ali svi znaju da to nije rezultat smanjenog broja riba u Uni, već slabije aktivnosti mladice. Ako se ima u vidu da se takmičenje održava u centru grada, sa svom gradskom vrevom i svjetlima, te da se na vodi nalazi neprirodno veliki broj ljudi, onda gore navedeni ulovi još više dobijaju na svom značaju. Koliko tu zaista ima ribe, najbolje se da videti na jednom video zapisu, koji su snimili lokalni ribolovci podvodnom kamerom i taj snimak pustili na internetu. U jednom momentu u kadru se nalazi čak 50 mladica!? Pa da je klen u pitanju previše je, a kamoli mladice.

Una web 5

Otkuda tolika riba, upitaće se svako, a naročito naši ribolovci sa Drine. Ili, ima li na Drini mjesta sa tolikom koncentracijom mladice? Na ovo drugo pitanje ćemo odmah odgovoriti – nema.

Odgovor na prvo pitanje je jednostavno, ali se neke stvari prethodno moraju poznavati. Naime, na većini bosanskih rijeka, u gradskim zonama, postoji trajna zabrana ribolova. Neko je to nekada davno tako utvrdio i, mada nikome nije jasno razlog te zabrane, svi se toga manje-više pridržavaju. U nekim gradovima te zabrane svedene su na simboličnih stotinjak metara u najužoj gradskoj zoni, ali ima gradova gdje se te zabrane protežu i na širu gradsku zonu i znaju biti dugačke par kilometara. Na rijeci Uni odvajkada se poštovala zabrana lova u gradskoj zoni. U Bihaću naprimjer, čak i za vrijeme poslednjeg rata, kada je harala teška glad, najstrožije je bilo zabranjen svaki ribolov na Uni. Zato danas u Bihaću imate pravu turističku atrakciju na terasama restorana, koje se nadvijaju iznad Une. Bacite u vodu pola lepinje i poslije par sekundi pod noge vam dolazie ogromne potočare i otimaju se o krupni zalogaj slično je i u Bosanskoj Krupi, gdje sa gradskih mostova gledate ogromna jata krupnih plotica, a u prelivima mnoštvo lipljana. Tek u ovom gradu shvatio sam duboki smisao te zabrane ribolova u gradskij zoni. Kada bi kojim slučajem dopustili da se lovi u gradu, vrlo brzo bi te plotice, lipljeni i mladice bili desetkovani, a lokalni živalj bi bio uskraćen za svakodnevno uživanje u gledanju mnoštvo riba. Za mnoge je upravo taj prvi pogled na ribu sa gradskog mosta bio onaj presudni motiv, da se još kao dijete prihvati štapa i uđe u slatko ludilo ribolova. I za slučajne putnike taj prizor gradskog „akvarijuma“ deluje okrepljujuće i tera ga da se zadrži u gradu duže nego što je planirao. Upravo zbog tih putnika, ali i zbog onih koje bi tek trebalo nagovoriti da dodju, pametni Krupljani odlučiše da u centru grada, dakle, tamo gdje se nikada nije lovilo, naprave poseban revir za lov mladice, po principu „uhvati i pusti“. Ljudi su se rukovodili prostom logikom. Ako mušičari mogu da imaju tolike revire širom Bosne i da dobro plaćaju zadovoljstvo lova bez zadržavanja ribe, zašto tako nešto nebi priuštili i ljubiteljima lova mladice. Udruženje ribolovaca imaće od tog revira solidne prihode za potrebe jačanja čuvarske službe i za poribljavanje, a grad će imati koristi od mnoštvo turista, koji se tu po pravilu zadrže više dana i dolaze često u toku godine.

Una web 3

Krušnica

I zaista prve novce zarađene u mladičarskom reviru, uložili su u uređenje i poribljavanje čuvene Krušnice (desna pritoka Une), od koje je napravljen prvorazredni revir za klasično mušičarenje. Da je Krušnica pravo čudo ujerio sam se lično drugog dana boravka u ovoj regiji. Po temperaturi od 35 stepeni i najjačem suncu, pošlo mi je za rukom da za nepunih pola sata, a i to na površinsku mušicu, uhvatim 14 lipljana, i to uglavnom između 35 i 43 centimentra. To nikada i nigdje nisam doživio. Cijena od 20 eura za strane, odnosno 20 km za domaće ribolovce više je nego simbolična naknada za revir ovakvog boniteta. Mada lično nisam ljubitelj tih „specijalnih“ revira, jer mislim da bi sve vode trebalo da budu jedan veliki posebni revir, ipak se ne mogu oteti utisku da je Krušnica jedna od onih idealnih voda za uvođenje početnika u čarobni svet mušičarenja.

Una web 2

O svetu raznovrsnost

Za mene kao totalnog ribolovca, koji lovi sve vrste riba i svim mogućim tehnikama, boljeg mjesta od Une nema na svjetu. Od ranog jutra do kasno u noć na Uni se neprestalno smenjuju aktivnosti različitih riba. Osim toga, za razliku od moje voljene Drine, na ovoj rijeci nema one traume oscilacije vodostaja. Ako te ne svrbi dupe, cijeli dan moćeš provesti na istom mjestu i loviti sve moguće ribe – pastrmke, lipljane, škobalje, plotnice, mrene, klenove i, hvala bogu, kad omrene mladice. Još ako upoznate mog druga i velikog ribolovca i još većeg merakliju. Mehu Mulalića, lako ćete se dogovoriti da provedete nekoliko dana na njegovom privatnom ostrvu na samom ulazu u čuveni kanjon Srbljani. Tu neposredno iznad Mehine kolibe, na čuvenom viru Crno jezero, nalazi se možda i najveća koncentracija unske mladice, ali i orijaških plotica, koje vam lako skrate dan u iščekivanju večernjeg varaličarenja.

Una web 1

I na kraju život je kratak i dragocjen da bi ste ga protraćili loveći samo na zavičajnim vodama. Treba s vremena na vreme probuditi u sebi avanturistu, upaliti auto i sa najboljim drugom zapucati negdje gdje do sada niste bili. Poradite na svojim ribolovačkim biografijama, još dok imate dinamita u petama. U ribolovu ne važi ona nikada nije kasno .

Bistre vode i srećan početak pune sezone, želi vam vaš kolega i drugar.

Maj, 2010. godine
Ranko Travar

Foto: Dževada Štancl – Bosanska Krupa

Opaska urednika:

Na žalost naš prijatelj i drugar Meho Mulalić je nakon teške bolesti ove godine preminuo. Slava mu!

 

Loading

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*