Umjetnost mušičarenja

Umjetnost mušičarenja

Mušičarenje realističnim mušicama koje imitiraju insekte u prirodi je možda najljepši dio mušičarenja. Vidiš šta se dešava na vodi, koju muhu riba kupi na površini i zatim napraviš umjetnu mušicu koja treba u nekim ključnim elementima da liči na onu živu.

Ključni elementi su svakako veličina, oblik siluete, boja i možda neki drugi važan detalj, možda nožice, glava ili repić. Dilema nastaje šta izabrati od umjetnih mušica iz kutijice kad u prirodi ima preko 1.000 različitih vrsta insekta vezanih za život u vodi i iznad vode, uz obalu. Napraviti 1.000 vjernih imitacija je nemoguće, a to i nije mišljenje.

Umjetnost mušičarenja se i sastoji iz tog da imitacijom koja liči na živu mušicu uloviš pastrmku ili lipljana. Veličina mušica se kreće od minijaturnih par milimetara, pa do dobrih 5-6cm. Stojiš na obali potoka, na površini se vide krugovi kad riba pokupi mušicu, struja vode pronosi žive ili mrtve mušice, zavisno u kojem su stadiju i treba izabrati onu pravu, ili barem približno sličnu onoj koju riba kupi. Štos kod izabira mušice iz kutijice se sastoji da izabranu mušicu posmatraš kroz trepavice. Gledanjem kroz trepavice ono što gledamo postaje zamagljeno, gube se obrisi konture, boje se utapaju, veličina je tu i tamo i vidiš jednu pomalo nejasnu sliku insekta koja više liči sjeni mušice. Ako se ta slika poklopi ili je približna istom takvom posmatranju živog insekta kojeg pokupiš sa vode ili iz trave onda si vrlo blizu da loviš mušicom koju će riba pokupiti.

Mušica je samo vrh ledenog brijega, kako se to slikovito kaže. Pored izbora prave mušice trebaš imati i pribor s kojim možeš manipulisati, štap, mašinicu, špagu i naravno podvez za mušicu. Pribor je tehnički strogo definisan u dužini štapa, njegovoj težini, savitljivosti kao i mašinica, te sama špaga i debljina podveza. To je jedan fini tehnički prilagođen sistem koji se stalno dopunjuje i poboljšava. Svaki mušičar to bira sam zavisno o temperamentu i umjeću.

Ovaj opis izbora mušice je ono što u našem žargonu nazivamo “čitanje vode”. Umjeće čitanja se stiče iskustvom, vremenom provedem pored vode u ribolovu. Sate, dane, godine, dekade provedene u ribolovu izoštre čovjekova čula, nauče mozak da svijet oko sebe posmatra drugačije.

U prenesenom značenju sličnu tehniku posmatranja možeš prenijeti na sve što vidiš oko sebe. Čitaš recimo neki članak, nije važno iz koje oblasti i koristeći istreniran mozak da “čita vodu”, sličnu tehniku, sada mozak, a ne oči, koristiš i kod razumjevanja pročitanog. Markiraš jednostavno ključne riječi i bolje razumiješ pročitano ili “šta je pisac htio da kaže”.

Drugi primjer je vožnja u autu. Nailaziš na veliku oktopod raskrsnicu i previše je detalja da bi ih sve upamtio. Zbunjen si! Mnoštvo je auta u pokretu, semafor mjenja boje, biciklisti, pješaci, mali haos. Pokušaj tu raskrsnicu u trenutku pogledati kroz trepavice. Zbog suženog i maglovitog pogleda eliminiše se ono što je suvišno i ostaje ono na šta trebaš obrati pažnju da ne uletiš u škripac. Ova tehnika se koristi samo vrlo kratko, više kao bljesak da uloviš situaciju.

Sličnu tehniku detekcije možeš koristiti i za ljude. Govor je samo nekih 60% onog što je rečeno. Ostatak je govor tjela, gestikulacija. Ako imaš sposobnost da pored rečenog pročitaš i dio gestikulacije dobiješ puno bolju predstavu onog što si čuo i šta je rečeno. Ponekad se rečeno ne poklapa sa onim što sugovornik misli, ima tu skrivenih stvari koje gestikulacija može da otkrije. To je ona situacija kad imaš sumnju da rečeno nije istina ili da je to izmišljotina, jer ti izraz lica, položaj tjela ili gestikulacija rukama kaže nešto drugo.

Mušičarenje nije samo mušičarenje. To je stil života, to je religija.

Foto: slikovit prikaz tehnike gledanja kroz trepavice

Osman Ope Bejtović

Loading

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*