Tradicionalne banjalučke mušice IV

slika br.13 drugi put webFeljton: Tradicionalne banjalučke mušice IV

Dodavanje repa i krila

Dodavanjem repa i krila stare, tradicionalne mušice, su polako počele gubiti bitku sa nadiranjem novih, mlađih i ambicioznijih mušičara. U početku, ukoliko me sjećanje ne vara, na izradu mušica nije bitno uticao nedostatak repa i krila na mušicama.

Da napomenem još jedanput, mušice domaćih ribolovaca nisu imale problem što im je naprimjer nedostajao; nekoj od njih rep, drugoj nogice, a negdje i krila, ali su sve bile strogo rađene po tri recepta.

Prvi recept je bio prikladan za dnevni ribolov sa sitnim mušicama u vrijeme „hore“ tj. kad puše slab uzvodni vjetar popraćen sa sitnom kišom, što je obično za njih bio poziv da izmile iz svojih kuća i krenu prema obalama naših rijeka. Razlog je bio jednostavan. Po takvom vremenu milioni mušica, koje su oni od milja nazivali „Krejice“, izmile iz vode. Rojevi ovih sitnih mušica sivoplavkastih krila i blijedožutog ili maslinastozelenog trupa, što je opet ovisilo o mjesecu u kojem se pojave, pa negdje i rijeke, ospu po njenoj glatkoj površini te izmame ribu, krupnu i sitnu, lipena i pastrmku, da neprestano izlaze na površinu rijeke halapljivo gutajući sitne stvorove koji mirno plutaju prema njihovoj trpezi. U vrijeme hore nije bilo važno da li mušica ima krila, rep, nogice, tj. da li je identična prirodnom insektu. Ljudi su bili na vodi i nudili im svoje imitacije koje su u početku bile motane zelenkastom vunicom, da bi kasnije, trup motali od „kudelje“ i sa krilom od nekoliko pera iz krila šojke ili kreje po čemu je mušica i dobila naziv  – Krejica-.

 

slika br. 1 web

Bistra kreja – kreja bez nogu

1. Bistra kreja

Rep: – Nema repa,

Trup: – Svijetla nijansa kudelje, Unijeti sliku mušice

Rebra: – Nije imala prošaru,

Nogice: – Ovo je verzija bez nogica,

Krilo: – Krilo kreje,

Glava: – Najlon čarapa, lakirana,

Vrijeme upotrebe: – Između 11 – 15h, radila u proljeće kad je kišno,

Udica: – Mustad br. 16, ali može i br. 15.

Domaći ribolovci su uglavnom koristili dva naslijeđena modela mušica urađenih od kudelje, a koje su zvali jednostavnim imenom; Bistra i Modra Kreja, zavisno od njihove izrade.
Za Bistru Kreju je upotrebljena svijetlija kudelja (blijedozelenkaste – isprane boje) dok je za Modru Kreju uzimana tamnija (modrozelenkasta – zrela) kudelja. Većina ribara je koristila samo krilo kreje kao krilo mušice, a poneka verzija ove mokre Kreje je bila urađena sa dodatkom vrlo malo, uz trup položenih nogica, ali su većinom pravljene bez nogica. Samo krilo. Jedina razlika je bila u izboru pravog pera iz ptice. Pojedini mušičari su slijepo vjerovali u mekano, golubičaste boje, perje ispod krila kreje (šojke), dok su drugi mušičari koristili i druga pera iz krila i repa ove ptice. I jedni i drugi su nastojali da im krilo ima sivkasto plavu, golubičastu boju koja je bila presudna.

Druga verzija je bila samo sa nogicama bez upotrebe krila što je opet donosilo stanovite rezultate i relativno uspješan ribolov. Obično su za nogice koristili grahorasto ili tamno crveno pero horoza. Ali nije bilo pravilo. Izgledalo je da su za nogice koristili skalpove horoza kojeg su imali pri sebi.

slika br.2_1 web

Druga verzija krejice – bez krila

Postavlja se uvijek prisutno pitanje; da li su oni pratili kakve je boje mušica koja pada? Sigurno je da jesu, jer su obe kudelje bile prilično adekvatan materijal za imitiranje trupa mušice, a krejino krilo, sa svojom golubasto – sivkastom bojom, je uveliko podsjećalo na krilo mušice koja pada. Da je ovo istinita teza potvrđuje i zapis G.E.M. Skues-a koji je, u vrijeme posjete rijeci Plivi 1897. u mjestu Jezero, zapisao: Primjetili smo da su mušice domaćih ribolovaca bile, po boji trupa, vjerna imitacija „Pale Blue“ osim veličine udice koja je bila nešto veća od uobičajene veličine žive mušice“.

Kasnije verzije ovih mušica sa najlon svilama postepeno su potisnule upotrebu kudelje i danas ne vidim mnogo mušica čiji je trup urađen od kudelje. Međutim, vremenom sam uočio velike razlike u pojavi ovih mušica, a one su se očitavale u veličini samog insekta, boji krila, boji trupa koji su varirali od svijetložutih, oker, narandžastih, braon, pa sve do različitih nijansi modrozelene i maslinaste boje.

U trećoj kombinaciji izrade Kreje je mušica rađena od kudelje, a koju sam viđao i nalazio kod ribara koje sam sretao na više naših rijeka. To je bila mušica sa trupom od kudelje i kombinacijom položenih krila i nogica koje su bile priljubljene uz trup mušica. Sve tri varijante su bile uspješne imitacije i mislim da mušice izrađene sa kudeljom zavrijeđuju da se nađu na listi fundamentalnih mušica naših krajeva. Kasnije je rađena ista ovakva varijanta, ali kao suha ili plivajuća mušica.

slika br.3_1 web

Treća verzija krejice

Prije nego se osvrnem na kasniji period u razvoju mušica ne bih trebao preskočiti jednu od vrlo značajnih i cijenjenih mušica iz tog razdoblja. To je vrlo jednostavna mušica za uraditi i za njenu izradu je bilo potrebno imati malo konca, pero iz paunovog repa i naravno nogice bilo kakvog horoza. Ova je mušica bila poznata kao Paunovo pero ili Paunka.

slika br.4 web

Paunka

Ovu mušicu napominjem zbog toga što je bila vrlo efikasna u ljetnom periodu. U vrijeme toplih i sunčanih dana juna, jula i augusta, preko dana, se uvijek mogao uhvatiti krupan lipen kojem nije bilo mrsko da se izdigne sa dna rijeke za ovom mušicom. Po nekim izvorima koje sam kasnije pronašao i pročitao ova mušica imitira svakog insekta; običnu zelenkastu muhu, pauka i sve crne bube što se motaju obalom rijeka i koje nesretno upadnu u vodu i tako postaju hrana na ribljoj trpezi. U mušičarskoj literaturi slična mušica sa dodatkom krila je poznata kao Guverner. Koliko je meni poznato za efikasnost paunovog pera za izradu mušica znali su još prije 500 godina, jer u svojoj knjizi „The Treatyse of Fyssynge“ Dame Juliana Berners za mjesec Maj preporučuje mušicu sa nazivom „The black leaper“ (Crna poskakaovo je moj slobodan prevod) koja koristi crnu vunicu i perce iz fazanovog repa. U našim krajevima ovo je bila veoma poznata i lovna mušica, a mi smo motali ovu mušicu kao varijantu palmerice ili suhe mušice, tj. bez krila. Mislim da je zbog svoje efikasnosti u ljetnom periodu i ova mušica zaslužila da se uvrsti u red bosanskih tradicionalnih mušica i bilo koja izvedba se danas radi, mokra ili suha, paunovo pero zbog svoje karakteristične svjetlucavosti i koloričnosti, predstavlja primamljiv zalogaj lipenu i pastrmki.

Sjećam se nekih neobičnih običaja kod naših predhodnika. Jedna veoma uobičajena pojava i zanimljivost koju sam zapazio je bila da su se često mogli sresti domaći ribolovci koji su nosili u novčaniku po desetak i više raznih pera iz vrata horoza spremnih za mušice. Oni su pera čupali iz vratova komšijskih horozova i nosili sa sobom. Sretao sam mnoge ribare koji su, u novčaniku, držali svoje namotane strukove sa nekom od mušica.

Smanjenje ribljeg fonda.

Šta je direktno utjecalo da se našim rijekama, sredinom 70-tih godina, vidno osjetilo smanjenje ribljeg fonda teško je dokučiti? Možda je to bio splet različitih okolnosti, a možda i nije. Ranijih godina, po završetku Drugog svjetskog rata, nivo industrijskog razvoja je bio veoma nizak, moglo bi se reći skoro opustošen i rijeke su bile čiste i bogate ribom. Međutim, kasniji nagli razvoj teške industrije, doveo je do zagađivanja rijeka. Pored zagađenja rijeka izgradnjom čeličana, fabrika celuloze, hemijske indusrije i hidrocentrala (Bočac na Vrbasu), te povećanjem broja ribolovaca i porasta njihovog životnog standarda, izgradnja cesta i puteva i kupovina automobila i one manje rijeke, dotada vrlo udaljene i nepristupačne, postaju sve više dostupne. Dok se nekad koristio bicikl, fijaker, konjska zaprega, autobus, te popularni Ćiro (pisac ovih redova je u nekoliko navrata koristio usluge Ćire) daleki i teško dostupni tereni su ostajali zaštićena i nedirnuta prirodna plodišta za nove generacije riba.

Pojavom Waser kugle mušičarstvo dobiva jedan novi momenat i sve se više udaljuje od njegovih osnovnih načela, mahača, šnjure i jedne mušice nazivane „samica“. Do tada i najzabačeniji predjeli rijeka nisu više bili tabu i nedostupni, jer vaser kugla dostiže tamo gdje mahač ni u najboljim uslovima nije mogao dobaciti svoj mamac, a sve veći broj mladih ribara uči zanat pravljenja mušica.

Otvaranjem granice, ni literatura sa zapada nije više nedostupna, tako da je uz mnoštvo novih i efikasnijih materijala za izradu mušica, te knjiga i časopisa sa zapada, umnogome uticalo na mijenjanje načina izrade mušica. Sve su više u upotrebi dotad rijetko upotrebljavani materijali za izradu repa i krila, otkrivena su nova prirodna krzna i razni sintetički materijali za izradu trupova, a različito farbani materijali postaju sve više sličniji prirodnom insektu.

Pored mogućnosti da se mamac – mušica dobaci ribama koje su bile daleko od dohvata šnjura i mahača, pojavila je još jedna prednost sa pojavom Waser kugle. Upotreba Waser kugle omogućila je istovremenu ponudu tri – četiri, pa i više mušica. Ne dugo iza toga pojavila se i znatno veća upotreba zabranjenih mamaca kao lov na „ketu“ ili riblju ikru, pa je učestao krivolov sa utegom, na do tada zabranjene podvodne mušice (larve) – što opet dovodi do prekomjernog izlova plemenite ribe naročito matičnih riba sposobnih za reprodukciju. To polagano utiče i dovodi do smanjivanja ribljeg fonda na našim, nekada, ribom vrlo bogatim rijekama. Svi ovi faktori udruženo potiču mušičare da u trci za što većim ulovom počinju sa pravljenjem veoma efikasnih kreacija suhih, mokrih i podvodnih mušica.

U utrci za što bolji uspjeh ribari svojom maštom motaju dotad neviđene kreacije mušica potiskujući naše tradicionalne mušice, nekad vrlo efikasne i uspješne. Banjalučki mušičari, otvaranjem fabrike celuloze i novog pogona za izradu sintetičkih, poliester, vlakana, dobivaju najnovije matrijale za izradu trupa mušica, a lepeza i šarolikost boja je postala neograničena.

Novi talas u izadi sitnih mušica

Nije se dugo čekalo pa da se susretnu veoma efikasne kreacije sitnih mušica sa dodatkom repa, krila, prošare, trupova sa kombinacijom dvije – tri različite svile koje bi se vješto namatale da bi imitacije bile što sličnije živom insektu. Pojaviljuju se „dvotrupci“, zatim mušice sa pletenim trupovima, započinje se sa korišćenjem prvih dubing trupova, a izrada Gamarusa i Gumenih podvodnih mušica dobiva neslućene razmjere i sve veći broj matičnih riba, lipenova i pastrmke iz zaštićenih dubina, prelazi iz vode u ruksake i torbe mušičara koji svakodnevno i temeljito pretražuju terene sa ovim ubojitim mamcima. Proljetne krupne mušice su sve sličnije prirodnim, gamarusi sa presvlakom od gume hirirških rukavica, sitne mušice urađene sa poliester ili farbanim najlon svilama, krupne noćne lampare su značajno poboljšane upotrebom živih svila, a nove i laganije udice sve više postaju ubojitije za ribe koje ostaju totalno nezaštićene.

Bilo je toliko izvrsnih i raznolikih boja da više nije bilo potrebe za druge svile. Vremenom koje je dolazilo, postepeno nestaju naše dobro poznate mušice, a javljaju se nove koje nisu nikakvi noviteti nego samo poboljšane varijante starih mušica. U novoj generaciji mušičara javljaju se mlađe snage, a među njima su najpoznatiji; braća Jahići – Midho i Lutfo, braća Kobašlići – Rešo i Adem, Čaušević Senad, Grubišić Mirko, Grahović Ekrem, Imamović Rašid, Kragulj Mirko, Dervišić Mujo, Andrijević Nikola, Šeranić Ćazim, Kovačević Aco, Ovčina Mithat, Vuković Goran, Imamagić Arif, Drča Darko, Tufekčić Besim i dr. koji su, svojom maštom i umijećem, doprinijeli stvaranju jedne cijele generacije mušica koje su postale i ostale tradicionalne mušice sve do današnjih dana. Unijeti sliku prave žive mušice

Njihove kreacije mušica su bile na visokom nivou po kvalitetu izrade, maštovitosti, a pogotovu njihovoj efikasnosti.

Mušice: Limun žuta, Crvena sa zlatom, Maslinasta, Najlonka, Horozuša, Trula višnja, Crni i Braon mrav, Mesna, Kudelja, Kreja, Sivomaslinasta (SMB), Brljak i još neke zaslužuju da ostanu među tradicionalniim izvedbama sitnih mušica sa krilima. Za nazive mušica koristio sam naše domaće nazive sa kojima su se ove mušice prepoznavale i pravile.

slika br.13 drugi put web

Limun žuta kreja

1. Limun žuta

Rep: – Svijetlocrveni horoz,

Trup: – Limunžuta svila,

Rebra: – Krem svila ili srebrena žica,

Nogice: – Svijetlo crveni horoz,

Krilo: – Krilo kreje ili brljka,

Glava: – Najlon čarapa, lakirana,

Vrijeme upotrebe: – Između 11-15h, radila u proljeće i jesen kad je kišno,

Udica: – Mustad br. 16, ali može i br. 15

Limun žuta mušica je dobila ime po karakterističnoj boji njenog trupa koja u mnogome podsjeća na boju kore limuna. Pravljena je u mnogim varijacijama trupa svjetlije ili tamnije žute boje sa tankom prošarom kremkaste svile, tanke srebrene ili zlatne žice uz naglašnu upotrebu krejinog krila i nogica od svijetložutog ili biljugavog horoza. Ova mušica je često nazivana i Limunžuta Kreja, a imitirala je mayfly, sitnu majsku mušicu iz roda Ephemeroptera, čija pojava počinje sa početkom mjeseca marta. Obično se javlja u vrijeme između 11h – 14h, a poseban kuriozitet je masivna pojava ove mušice u vrijeme kišnih dana za koje sam već napomenuo da su takvi dani nazivani „hore“.

Druga mušica iz naše kolekcije je mušica koja se zvala prostim imenom „Crvena sa zlatom“ je bila prosto nezamjenjiva sredinom 70 tih godina. Ova naša verzija je zamjenila mušicu istog trupa, palmericu, bez repa i krila, a koju su pravili naši prethodnici još od početka ribarenja u našim krajevima, jer je crvena vuna bila nezamjenjivi dio naših nošnji.

slika br.7_1 web

Crvena sa zlatom

2.Crvena sa zlatom

Rep: – Svijetlocrveni horoz,

Trup: – Limunžuta svila,

Rebra: – Krem svila ili srebrena žica, Unijeti sliku mušice

Nogice: – Svijetlo crveni horoz,

Krilo: – Krilo kreje ili brljka,

Glava: – Najlon čarapa, lakirana,

Vrijeme upotrebe: – Između 11-15h, radila u proljeće i jesen kad je kišno,

Udica: – Mustad br. 16, ali može i br. 15.

Zbog izrazito crvenog trupa pojačanog zlatnom prošarom ova mušica kao da je predstavljala plamteću žeravicu koja plovi vodom. Crvenkaste nogice i svijetlo krilo brljka po suncu, ili tamnije krilo kreje po oblačnom vremenu je jednostavno predstavljalo neodoljivu kombinaciju boja koja je izazivala i pastrmku i lipena. Kad sam govorio o Bistroj i Modroj Kreji napomenuo sam da je trup Modre Kreje bio izrazito tamniji od trupa Bistre Kreje i da su naši prethodnici tu mušicu imitirali sa tamnozelenom, reklo bi se prezrelom kudeljom, dok smo mi započeli s upotrebom novih svila sivomaslinaste boje koje su provlačene kroz vosak da bi se dobila neophodna sličnost sa trupom ove Ephemeroptere. Tako se došlo do kreacije Maslinaste ili Sivomaslinaste mušice poznate i kao SMB (eS-eM-Be-uša). I ova mušica je zasluženo prokrčila svoje mjesto u tradiciji motanja sitnih mušica koje smo često nazivali prostim imenom Kreje ili Krejice.

slika br.8_1 web

Sivomaslinasta kreja – SMB kreja

3. Sivomaslinasta – SMB

Rep: – Svijetlocrveni horoz,

Trup: – Sivomaslinasta svila,

Rebra: – Krem svila ili srebrena žica,

Nogice: – Svijetlo crveni horoz,

Krilo: – Krilo kreje ili brljka,

Glava: – Najlon čarapa, lakirana,

Vrijeme upotrebe: – Između 11-15h, radila u proljeće i jesen kad je kišno,

Udica: – Mustad br.16, ali može i br. 15.

 

Kao četvrtu mušicu spomenuo bih nezaobilaznu Horozušu koja je uvijek imala značajan uspjeh i garantovala poneku ribu neovisno o godišnjem dobu, vremenu ili rijeci na kojoj se lovilo. Mnogi banjalučki mušičari su se proslavili sa peranjem ovih mušica među kojima su prednjačili Ovčina Mithat, zvani Krejica, Vuković Goran i Imamović Rašid – Gajga, za koga kažu da je znao potopiti najlon čarapu u gomilu drezge (vodene trave) da poprimi njenu zelenkastu boju. Ovih mušica je bilo nekoliko vrsta i njihove su izvedbe zavisile od boje horoza upotrebljenog za njegov trup.Tamnije pero horoza davalo je tamniju nijansu ove mušice i obrnuto. Bilo je i varijanti sa crno farbanim horozovim perom. Nezavisno koji je horoziji skalp upotrebljen, moralo se strogo voditi računa da je pero dovoljno dugačko i vitko, da pokrije cijeli vrat udice, što ustvari predstavlja trup mušice. Da bi se zaštitio trup mušice od lomljenja korjena pera neki su mušičari lakirali trup dok su drugi motali nekoliko namotaja najlon čarape koja bi se „utopila“ između namotaja korjena i time štitila mušicu od rasperavanja.

slika br.9_1 web

Horozuša

4. Horozuša

Rep: – Svijetlocrveni horoz,

Trup: – Guljeno pero bilo kojeg horoza,

Rebra: – Nema potrebe za rebrima,

Nogice: – Svjetlo ili tamno crveni horoz, Unijeti sliku mušice

Krilo: – Krilo kreje ili brljka,

Glava: – Najlon čarapa, lakirana,

Vrijeme upotrebe: – Ova mušica je radila u proljeće i jesen bez obzira na vrijeme,

Udica: – Mustad br. 16, ali može i br. 15.

 

Sada bih spomenuo mušicu koja je uvijek bila intresantna zbog njenog nepredvidljivog javljanja. To je Braon mrav, ili mravić, ili mravak, ili kako ga sve nisu nazivali, pa čak i guzati mrav. Bilo je vrlo neprijatno naći se na vodi u junu mjesecu kad iznenadna omora pokrije korito rijeke, te livade ili kotline kroz koje ona protiče, a nejezda krilatih mrava pospe po vodi, šumi i travi, pa čak i po ribolovcima koji se tog momenta nađu kraj rijeke. Ako su kreje bile veliki izvor riblje hrane, braon ili crni mrav, su bili riblja poslastica. Neki kažu da je mravlja kiselina vrlo korisna za ribu. Bilo kakva teorija je u pitanju, ja dobro znam, da riba prosto pobjesni kad se pojavi braon mrav. Jedini problem je bio što se nikad nije znalo tačno kad. Ali i to je čar mušičarenja. Zbog osipanja braon svile, s kojom se obično pravilo zadebljanje braon mrava, bilo je mnogo problema prilikom motanja ove mušice. Problem je nastajao kad je trebalo zadržati kompaktnost debelog trupa mušice. Motanje ovakvog mrava, krupnog i debelog trupa, riješila je upotreba laka. Nanoseći sloj po sloj, i zatim lakiranjem slojeva, dobivala se forma koja je i danas u upotrebi. Mušica je pravljena sa krilima ili bez njih, a prilikom perjanja verzije sa krilima, obično je korišćeno svijetlo krilo brljka ili kreje. Neki mušičari su rezali krila od providne najlon kese.

Unijeti sliku mrav sa najlon krilom mušice

slika br.10 web

mrav sa najlon krilom

slika br.11 web

Braon (guzati) mrav

5. Braon (guzati) mrav

Rep: – Nema repa,

Trup: – Nekoliko puta lakirana, otvorenobraon, živa svila,

Rebra: – Okeržuta svila, Unijeti sliku mušice

Nogice: – Svjetlo ili tamno crveni horoz,

Krilo: – Krilo kreje ili brljka ili čak od tanke i providne plastične kese,

Glava: – Najlon čarapa, lakirana,

Vrijeme upotrebe: – Ova mušica je radila u junu ili julu kad je velika sparina ali nije bilo pravilo.

Udica: – Mustad br. 16, ali može i br. 15.

 

Na kraju da spomenem i Trulu višnju koja je otkrivena sredinom sedamdestih godina, ali koja zaista zauzima jedno od vodećih mjesta u otkrivanju varijacija sitnih, skoro neprimjetnih, mušica.

slika br.12_2 web

Trula višnja

6.Trula višnja

Rep: – Tamnocrveni horoz,

Trup: – Tamnocrvena svila boje trule višnje,

Rebra: – Tanko zlato sa oficirske šapke, Unijeti sliku mušice

Nogice: – Tamno crveni horoz,

Krilo: – Tamno skoro crno krilo u obliku šatora,

Glava: – Najlon čarapa, lakirana,

Vrijeme upotrebe: -Ova mušica je radila u julu i augustu kad je sparina i nema mnogo drugih mušica koje se javljaju na rijekama.

Udica: – Mustad br. 18, ali može i br. 16.

Od sredine jula, i skoro cijeli august, bilo je teško pronaći efikasnu mušicu u vrijeme toplih ljetnih dana, niskog vodostaja rijeka, a koja bi zasigurno garantovala uspjeh u ribolovu. Pastrmka je sporadično uvijek nešto kupila, pokoji lipen bi izlazio na površinu vode i kupio skoro nevidljivu, crnu mušicu, veoma sitnu i koja je letjela nisko iznad smirenih ogledala rijeka. Bilo je pokušaja da se napravi njena imitacija sa crnim koncem, ali sve dok se nije napravila varijanta trupa sa svilom boje trule višnje i prošarom od tankog zlata nije bilo uspjeha. Izrada Trule višnje donijela je uspješnu mušicu i otklonila prazninu koja se javljala u vrijeme ljetnih vrućina sve do dolaska septembra i jeseni kad se ponovo vraćalo uspješnim kreacijama proljetnih mušica. Otkrivanjem ove mušice bilo je više uspjeha, a pogotovu ako je rađena na udicama veličine br. 18. Problemi sa ovako sitnim udicama su bili; teško je bilo zakačiti ribu, a i ona koja je kačena, vrlo često je spadala tako da se vremenom prešlo na veću udicu, br.16. Sa ovom udicom je bio smanjen uspjeh u ulovu ribe, ali ona riba, koja se javila i bila zakačena, uglavnom je ostajala u korpi.

slika br.6 web

Oker žuita sa lametom

7. Okeržuta sa lametom

Rep: – Svijetlocrveni horoz, Unijeti sliku mušice

Trup: – Okeržuta svila,

Rebra: – Zlatna ili srebrena lameta,

Nogice: – Svijetlo crveni horoz,

Krilo: – Krilo kreje ili brljka,

Glava: – Najlon čarapa, lakirana,

Vrijeme upotrebe: – Između 11-15h, radila u proljeće i jesen kad je kišno,

Udica: – Mustad br. 16, ali može i br. 15.

Pored ovih standardnih i najčešće imitarnih mušica bilo je i drugih koje sam već napomenuo. Sve su one na neki način zaslužile da se nađu na listi tradicionalnih mušica i ja ću ih pokazati u skraćenim verzijama sa slikama i kratkim opisom njihove izrade. Nadam se da će ove slike i opis njihove izrade pomoći da, bogato iskustvo bosanskohercegovačkih ribara, ostane vječno zapisano.

slika br.14_1 web

Likana

8.Likana-urađena od like

Rep: – Svijetlocrveni horoz,

Trup: – Od like,služi za ukrašavanje flaša,

Rebra: – Braon konac,

Nogice: – Svijetlo crveni horoz, Unijeti sliku mušice

Krilo: – Krilo kreje ili brljka,

Glava: – Najlon čarapa, lakirana,

Vrijeme upotrebe: – Između 11-15h, radila u junu preko dana,

Udica: – Mustad br. 16, ali može i br. 15.

Sve ove imitacije su imale značajne uspjehe u određenom vremenskom periodu kad su polako nestajale potisnute novim i značajnijim kreacijama mlađih i ambicioznijih mušičara koji su sa uvođenjem novog i savremenijeg materijala i dizajna pomalo potisli tradicionalnei način izrade mušica i sa njim potisli i mušice koje su nekada bile veoma popularne.

Brljak je vrlo popularna mušica i u današnje vrijeme koja ima izrazitog uspjeha u jesensko doba u vrijeme oblačnog i dosadnog maglovito-kišnog vremena. Razlika između Kreje i Brljka je samo u vrsti pera za krilo. Dok se prilikom izrade imitacije kreje koristilo pero ptice kreje za ovu drugu mušicu se koristilo pepeljasto sivo pero iz krila ili repa ptice brljka. I jedna i druga mušica su bile vrlo efikasne i nije bilo velike razlike u izgledu Kreje ili Brljka, pa je često dolazilo do zamjene i zbunjenosti kod nekih vezača mušica zamjenjujući jednu sa drugom. Karakteristika brljka je bila braonkasta prošara.

slika br.15 web

Brljak

9. Brljak

Rep: – Svijetlocrveni horoz, Unijeti sliku mušice

Trup: – Žuta svila provučena kroz vosak,

Rebra: – Svijetlobraon konac,

Nogice: – Svijetlo crveni horoz,

Krilo: – Krilo kreje ili brljka,

Glava: – Najlon čarapa, lakirana,

Vrijeme upotrebe: – Između 11-15h, radila u junu i oktobru preko dana,

Udica: – Mustad br. 16, ali može i br. 15.

U ljetno vrijeme za toplih i sunčanih dana Osica je bila korisna i upotrebljiva preko dana.

slika br.16 drugi put_1 web

Osica

10.Osica

Rep: – Nema repa,

Trup: – Otvoreno Žuta svila, Unijeti sliku mušice

Rebra: – Crni konac,

Nogice: – Otvoreno crveni horoz,

Krilo: – Krilo od pera istog horoza,

Glava: – Najlon čarapa, lakirana,

Vrijeme upotrebe: – Između 11-15h, radila u junu i julu preko dana,

Udica: – Mustad br. 16, ali može i br. 15.

slika br.17 web

Svijetlac

11.Svijetlac

Rep: – Nema repa,

Trup: – 30% trupa otvoreno žuta svila na početku koja imitira žižak a onda crna svila,

Rebra: – Tanka zlatna žica,

Nogice: – Tamno crveni horoz,

Krilo: – Nema krila,

Glava: – Najlon čarapa, lakirana,

Vrijeme upotrebe: – Između 19h, radila u junu,

Udica: – Mustad br. 16, ali može i br. 15.

Dok je svijetlac bio junska predvečernja mušica na koje se uvijek moglo uhvatiti poneka pastrmka ili krupan lipen koje smo, zbog njihove usamljenosti, od milja, zvali soleri.

slika br.18_1 web

Guljeni paun

12.Guljeni paun

Rep: – Crveni horoz,

Trup: – Guljeno pero iz repa pauna,

Rebra: – Nema potrebe, Unijeti sliku mušice

Nogice: – Tamno crveni horoz,

Krilo: – Krilo kreje ili brljka,

Glava: – Najlon čarapa, lakirana,

Vrijeme upotrebe: – Između 11h-14h, radila u kasno proljeće i jesen,

Udica: – Mustad br. 16, ali može i br. 15.

Mislim da je ovo dovoljan broj mušica koje bi reprezentovale sitne majske mušice, Ephemeroptere, (osim Osice, Mrava i Trule višnje), a čija je osnovna karakteristika bila da su uglavnom bile rađene kao suhe, tj. ploveće mušice i da je njihova upotreba bila veoma uspješna.

To se naročito odnosilo u vremenu od početka otvorenja lova na pastrmku, u mjesecu martu, pa sve do jenjavanja lova na lipena, u novembru kada bi, sredinom ovog mjeseca, započinjao intenzivniji ribolov na mladicu čime bi započinjala stagnacija lova na mušicu.

5576_1092374318320_4445769_nDok je moja generacija uspješno pravila gore navedene imitacije, čije varijante nemaju granica, domaći ribolovci nisu odustajali od svojih mokrih mušica i mogu slobodno reći da su imali skoro istovjetne uspjehe kao i mi što smo lovili na suhu varijantu. Jedino što se izmjenilo i kod domaćih ribolovaca je način lova koji se prilagođavao „modernijem“ lovu sa vaser kuglom i rolom, a romantičarski način ribolova sa dugačkim ljeskovim štapom je izgubio trku sa modernim štapovima od bambusa, fiberglasa, kevlara i drugih modernih materijala.

Tekst, izrada i foto: Mersad Rajić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*