Tradicionalne banjalučke mušice III

2010_0121novegrupne0011 webFeljton: Tradicionalne banjalučke mušice III
Razvoj pravljenja banjalučkih mušica

Kako je tekao razvoj u pravljenju mušica je vrlo teško objasniti. Skoro je nemoguće tvrditi da postoji neko pravilo pri razvoju pravljenja imitacija živih insekata. Ribolovni reviri Bosne i Hercegovine su ogromni zbog velikog broja rijeka koje je krase,

a mnoge od njih su bile i još uvijek su bogate ribom, naročito pastrmkom i lipenom (lipljen).

Blizina rijeka je bila konstantni izazov ljudima koji su imali svoje domove u njihovoj blizini. Riba koja lovi mušicu još veći.

Tako je uz vječiti izazov, ljudsku maštovitost, razvoj tehnologije i smanjenje ribljeg fonda, utrka za ulovom što većeg broja riba, dovelo do znatnog napretka u pravljenju imitacija živih insekata koji služe ribi za njenu ishranu.

2010_0121arvesbs0006 web

Ja ne znam kako je tekao razvoj mušica u drugim krajevima Bosne i Hercegovine, ali sam bio svjedok nekim promjenama u pravljenju i kreiranju mušica u Banja Luci iz vremena kasnih 50-tih godina sve do posljednjeg rata 1992. Naši česti odlasci i posjete rijekama Vrbasu, Plivi, Janju, Uni, Uncu, Sani, Sanici, Ugru i Ribniku su mi pomogli da razumijem način izrade mušica u manjim bosanskim mjestima kao što su; Šipovo, Gornja Sanica, Ribnik, Skender Vakuf, Ključ i Sanski Most i ostala, u to vrijeme manja mjesta, gdje su dominirali i ribarili domaći ribolovci sa njihovim romantičnim načinom izrade mušica i njihovim naslijeđenim načinom ribolova sa dugačkim ljeskovim štapom i strunom od konjske dlake.

Počeci

Mušice koje su izrađivali domaći ribolovci, oni stariji, su uglavnom bili rađene onako kako je pokazan primjerak Abdulahovih mušica. Njihov jedini i veliki problem, i ne samo njihov, su bile udice. Kako se dočepati dobre i kvalitetne udice zvane „Englezerica“ je bio teško ispunjiv zadatak. Rijetko se moglo stati i započeti razgovor sa nekim od njih, a da se, sa njihovih usana, ne čuje jedno jedino pitanje; Imaš li koju „kukicu“? Mnoge mušice koje sam nalazio po granama vrbaka su bile naperjane na bijelim krojačkim zihericama ili „špenadlama“ kako je bio njihov uobičajen naziv. Moglo bi se sada reči da su ovi naši prethodnici bili preteča današnjih i novih trendova u sportskom ribolovu sa modernim udicama koje su danas u sve većoj upotrebi. To su udice bez povratnog zaperka da se manje ribe mogu bezbolno i bez povrede skinuti sa udice i vratiti nazad u rijeku. Koliko su udice bile rijetke u to vrijeme – ja se još uvijek sjećam batina koje sam dobio od oca kad sam ukrao nekoliko udica iz njegove, dobro se sjećam, bijele papirne kutije sa Mustadovim udicama br.15. To su bile najbolje udice za lov „zekica“ i klenova. Ali da se vratim temi. Dakle, zanemarujući sve ono što nam je do danas otkrila savremena entomologija, ja ću započeti sa onim čega se ja dobro sjećam i ono što sam vidio i kasnije sam radio.

Stara generacija- Sa kamionom u ribolov web

Stara generacija – Sa kamionom u ribolov

Moj prvi susret sa mušičarenjem je bio davnog ljeta 1958 godine kad sam sa ocem Sulejmanom prvi put otišao na Plivu. U to vrijeme je moj otac bio poznat ribar u Banja Luci, gdje smo živjeli i gdje je otac istovremeno imao i kafanu „Ribolovac“ koja je dugo vremena bila sastajalište stare elite banjalučkih ribara – mušičara. U kafanu su dolazili većinom svi ribari, mušičari, ali i oni koji to nisu bili. Nabrojat ću nekoliko imena ljudi koji su stalno ili povremeno navraćali u njegovu kafanu. To su: Drago Šarić – sekretar banjalučkog udruženja, Husedžinović Vesid – Veka, Stevo Mihajlović – Begej, Nedžib Biberić, Sveto Tomić – zubar, Karabegović Irfan, Buljan Jozo, Kobašlić Smajo, Baković Franjo, Maglajlić Šefket, Lastrić Slavko, Mešinović Besim, Klindić Braco, Marković Stjepan, Šeranić Smajo, Oto Verner, Tetarić Teofik, Sekulić Risto, Čardžić Idriz, Popović Vaso, Bašić Hivzo, Dujo Ivezić, Suljić Sulejman, Vilko Vinterhalter, Kemo Gorušanović, Jurinčić Niko, Đuzel Kemo, Morača Božo, Ahmet Halalkić, prof. Miroslav Horvat i još mnogi drugi ovdje ne spomenuti. Većina nabrojenih imena su bili vrsni mušičari koji su davnih 50 – tih godina krčili ribarske staze po vrletnim proplancima naših rijeka. Neke od tih staza su i danas jasno vidljive i duboko usječene u obalama pokraj bosanskih rijeka.

Smajo Koba_li_ i Vesid Hused_inovi_ na Sani 1953 god web

Smajo Kobašlić i Vesid Husedžinović na Sani 1953. god

Večina gore nabrojenih ribara su lovili isključivo na mahač sa koletom i šnjurom i bili vrsni mušičari. Za njih nije bilo teško da se otisnu u ribolov sa bicikilima, fijakerom, konjskim kolima ili vozom čije je putovanje često bilo ravno ribarenju kojeg su imali na raspolaganju. Pored sjajnog poznavanja rijeka oni su takođe perjali (izrađivali) svoje mušice. Pored moga oca Sulje, koji je samouko počeo izradu trodijelnih mahača izrađenih od rezanog bambusa, dobre mušice su perjali: Oto Verner, Veka Husedžinović, Stevo Mihajlović, Ahmet Halalkić, Jozo Buljan, Smajo Kobašlić i mnogi drugi, a njihove mušice su se u mnogome razlikovale od onih koje su pravili domaći ribolovci po selima koja su bila razbacana na obalama bosanskih rijeka. Dok su mušice domaćih ribolovaca bile uglavnom tonuće tj. mokre mušice, imitacije mušica koje su pravili gore navedeni mušičari, su bile uglavnom suhe tj. plivajuće mušice. Među ovim mušicama dominiralo je nekoliko glavnih modela koji su vjerujem i danas aktuelni i u upotrebi. Ne na način kako su ih motali naši prethodnici, dorađene su i unaprijeđene, ali je princip njihove izrade ostao isti, kao i večina njihovih naziva.

Sturba 1955 god. web

Sturba 1955 god.

Nazivi mušica

Oko naziva mušica je uvijek bilo dilema. Ja bih rekao da je banjalučka škola, bez obzira na pojavu mušica i literature sa zapada, uglavnom ostala vjerna naslijeđenim nazivima pojedinih mušica. Kao tipičan primjer treba navesti pojavu nekoliko vrsta krejica koje su se počele motati u različitim nijansama (žutoj, maslinastoj, oker, zelenoj i dr.). Njihov naziv je ostao uvijek nepromjenjen i stalan, što je često početnike dovodilo u zabludu i zabunu o kojoj se mušici radi. Ovo napominjem da naglasim kako su banjalučki mušičari ostali vjerni tradiciji. Među njima i ja sam bio i ostao pristalica naših domaćih, autohtonih naziva koje smo naslijedili od predhodnika, a koji su svojim mušicama davali veoma praktična imena. Naši davni prethodnici su bili jednostavni u davanju imena muhama koje su pravili. Mušice koje su oni motali su jednostavno dobivale imena prema materijalu ili perju od kojeg su pravljene. Uglavnom su to poznati nazivi koji su postali po perju ptica, koje su korištene za pravljenje krila mušice.

Tako su do današnjih dana ostali u upotrebi stari nazivi kao što su: Jarebica, Žuti Patak, Braon ili Gorski patak, Tetreb, Ćuk, Kreja, Kokoška, Sova ili Sovjak, Brljak, Guskica, Horozuša, Vrana, Crni prelac i dr., a svi ovi nazivi su, kao što se vidi, potekli zbog upotrebe perja ovih ptica za izradu krila mušice. Pored naziva koji prezentuju vrstu ptice, neki nazivi mušica su dobijali imena zbog upotrebe materijala koji se koristio u izradi trupa kao napr: Protin pas, Tamna i Svijetla Kudelja, Bistrac, Mesna, Svjetlac, Likana, Najlonka, Kuruzara, Horozuša, Trula višnja, Vuga, Mravić i dr.

2010_0122grupnevani0003 web

Postojano znam da je prof. Miroslav Horvat, poznati banjalučki profesor biologije, koji je proučavao floru i faunu naših rijeka, veliki i svestran ribolovac, bio i ostao snažan pobornik očuvanja naših domaćih, autohtonih naziva. On je nastojao da se sve nove mušice nazivaju takvim imenom u kojem bi bio reprezentovan i predočen njen izgled u samom opisu mušice. Bio je pristalica domaćih izraza, u čijim se nazivima objašnjava genijalnost našeg naroda i našeg jezika i prosto je obožavao nazive koje je naš narod davao mušicama, jer su oni označavali i predstavljali nekoliko bitnih i autohtonih karakteristika prilikom izrade i izgleda mušice u samom njenom imenu:

-Prvo. da potiču iz naših krajeva;

-Drugo.- da određuju koju vrstu ptice treba upotrebiti za nogice ili krila, ili koji je i kakav materijal upotrebljen za izradu njenog trupa i

-Treće.- da održavaju u životu tradiciju pravljenja mušica i tradicionalne nazive mušica iz vremena predhodnika i predaka.

I moja generacija ribara nije zaostajala u ovome i pored prvih vidnih uticaja koji su dopirali sa zapada, u prvom redu DAM-ovih kataloga, a kasnije ORVIS-ovih, kad smo i sami počeli da shvatamo da se ne mogu sve varijante jedne mušice nazivati jednim imenom. Po prvi put banjalučki mušičari se susreću sa saznanjem da postoje zapadni nazivi pojedinih mušica kojima pripada tačan izgled i pripadajući opis njihove izrade. Ovo unosi malu podjelu među njima. Jadni ostaju vjerni tradicionalizmu, dok drugi počinju da svojim mušicama daju savremene nazive – po ugledu na kataloške nazive.

Osnovni recepti mušica

2010_0121arvesbs0003 web

Prve mušice sa kojima sam se sreo su bile jednostavne izrade i moj ih je otac motao u rukama, na vodi. Tako sam i ja počeo, jer je većina pribora za motanje mušica bila u očevom ruksaku. U početku (negdje 50.tih godina prošlog vijeka), nijedna od njegovih mušica nije imala repa, većina je bila bez krila i sve su bile uglavnom bogate nogicama radi što boljeg plivanja. Oni su takve mušice nazivali jednostavnim imenom „Palmerice“. Iako nisu imale velikih sličnosti sa originalnim „Palmer“ modelima njihova izrada je bila veoma blizu ovog zapadnog naziva za suhu mušicu, preko čijeg je trupa namotano pero horoza i koje prekriva trup cijelom dužinom.

0. Izgled Palmer musice web

Izgled Palmer mušice

Kasnije, dolaskom moje, mlađe generacije i uvođenjem „Waser kugle“, različitim unapređenjima i inovacijama, istovremeno potjerani smanjenjem broja riba, počelo je dodavanje, repova i krila, što je u mnogome izmjenilo i poboljšalo izgled umjetne mušice.

Prva mušica sa kojom sam se sreo i sa kojom smo, otac i ja, lovili na Plivi je bila mušica koju je on jednostavno nazivao prostim imenom:

1. Crvena sa zlatom

1. Crvena sa zlatom web

1. Crvena sa zlatom

Rep: – Nema repa,

Trup: – Žarko crveni konac,

Rebra: – Jednostavna, rijetka prošara sa tankom zlatnom žicom,

Nogice: – Tamno ili svjetlo crveni horoz (petao),

Krilo: – Nema krila,

Glava: – Najlon čarapa, lakirana,

Vrijeme upotrebe: – Između 11 – 15 h, radila u ljetno doba u mjesecima juli i august,

Udica: – Mustad br.16, ali može i br. 14. ili 15.

Ovo je bila jedna od njihovih najdražih mušica za pastrmku, uglavnom za dnevni ribolov po mirnom i sunčanom vremenu. Pastrmka je jednostavno obožavala ovu mušicu. Kombinacija žarko crvene boja trupa, prošara sa tankom zlatnom žicom i svjetlo – crveni horoz za izradu nogica predstavljali su, kao žeravica, sjajnu mrlju na mirnoj površini nebo – plave boje Plive. Mnoge pastrmke nisu mogle odoljeti njenom ubitačno – blještavom izazovu po sunčanom vremenu ljetnjeg dana. Tamnije nogice su bile upotrebljavane u vrijeme oblačna ili kišna vremena.

Druga mušica koja je bila veoma značajna i poznata iz tog vremena je bila mušica koju su oni nazivali (možda pogrešno):

2. Štajnflige (kasnije Kreja)

2. Stajnflige-Limunzuta kreja web

2. Stajnflige – Limunžuta kreja

Rep: – Nema repa,

Trup: – Limun žuti konac,

Rebra: – Jednostavna, rijetka prošara, sa bijelim koncem ili srebrenom žicom,

Nogice: – Svjetlo crveni horoz,

Krilo: – Nema krila,

Glava: – Najlon čarapa, lakirana,

Vrijeme upotrebe: – Između 11-15 h, radila u proljeće, ljeto i kasnu jesen, kad je kišno,

Udica: – Mustad br.16, ali može i br. 14. ili 15.

Zašto je ova mušica imala naziv „Štajnflige“ nisam nikad otkrio, jer na njemačkom jeziku ovaj naziv predstavlja mušicu – Kamenjarku ili po današnjim stručnim nazivom predstavlja rod Plecoptera ili „Višći“ kako smo ih mi zvali. Njena osnovna karakteristika je bila u limun žutoj verziji trupa. Pored ove verzije bila je i druga. Kod druge verzije ovaj konac bi se provlačio kroz pčelinji vosak tako da je mušica dobivala vrlo nejasnu, voštanu nijansu, koja je sličila trupu živog insekta što je mušici davalo ubojnost i povećalo njenu efikasnost, pogotovu u lovu na lipena, u vrijeme rominjave, sitne kiše. Kasnije, naziv „Štajnflige“ se izgubio i raniji naziv je zamijenjen s nazivom „Kreja“ što je ostalo do današnjeg dana. Mušica inače predstavlja sitnu Majsku mušicu – Mayfly – ili Kreju kako je bio odomaćen naziv kod nas za ovu sitnu mušicu koja se javljala od mjeseca marta, pa sve do pojave krupnih mušica u mjesecu maju.

Slijedeća mušica koju su pravili naši prethodnici, mi naslijedili i dogradili dodavanjem repa, tamnijeg ili svijetlijeg krejinog krila, je Maslinasta – SMB (SivoMaslinastaBoja).

3. Maslinasta

3. Maslinasta-SMB web

3. Maslinasta-SMB

Rep: – Nema repa,

Trup: – Maslinasti konac,

Rebra: – Jednostavna, rijetka prošara, sa žutim koncem ili tanko zlato,

Nogice: – Svjetlo crveni horoz,

Krilo: – Nema krila,

Glava: – Najlon čarapa, lakirana,

Vrijeme upotrebe: – Između 11 – 15h, radila u proljeće i kasnu jesen kad je kišno,

Udica: – Mustad br.16, ali može i br. 14. ili 15.

Takođe odlična mušica s proljeća, za lipena i pastrmku, u vrijeme dnevnog ribolova. Vrlo je lovna, pogotovu u vrijeme kišnih dana, i uspjeh na ovu mušicu je bio zagarantovan. Vjerovatno, prve verzije ovih mušica su potekle od domaćih ribolovaca, a koje su bile pravljenje od Kudelje, koja se može naći u svijetlijoj i tamnijoj varijanti. Domaći, autohtoni nazivi za ove mušice su bili „Bistra“ za svijetliju varijantu i „Modra“ kreja za tamniju varijantu, a bile su pravljene isključivo kao mokre mušice sa mekanim perjem iz krila ptice Kreje. Zanimljivo je da su se kasnije neki mušičari sukobili u mišljenju oko pitanja koje pero sa ptice kreje je bolje za izradu krila mušice. Jedna grupa mušičara uglavnom je koristila samo mekana pera ispod krila, kojih nije bilo mnogo, dok su drugi koristili i tvrđa pera iz krila ptice kreje.

Slijedeća mušica na listi nezamjenjivih mušica je dobro poznata „Horozuša“ koja je bila dio svačije kolekcije i mnogi mušičari su slijepo vjerovali i danas vjeruju u ovu mušicu. Bilo je mušičara koji su uglavnom lovili na ovu mušicu bez obzira kakvo je vrijeme i koja je rijeka. Ona je pravljena od korijena horozovih pera koji mogu biti u nekoliko varijanti, zavisno kakve je boje sam horoz. Svijetlo crveni, tamno crveni, crni, žućkasti ili bilo kakve je boje horoz, korijen njegova pera je odavao izvanrednu boju trupa za koju nije bila potrebna prošara jer je samo pero imalo dvojnu varijantu iste boje. Verzija horozuše je, za razliku od drugih mušica, urađena kao novija verzija sa repom i krilima i mislim da je i danas u širokoj upotrebi (Gordon quill).

4. Horozuša

4. Horozusa-Gordon Quill web

4. Horozusa – Gordon Quill

Rep: – Rep je od nekoliko dlačica horoza,

Trup: – Strugano pero bilo kojeg horoza,

Rebra: – Nema prošare, jer je pero u dvije nijanse,

Nogice: – Svjetlo crveni ili grahorasti horoz,

Krilo: – Krila od kreje ili brljka (vrsta kosa),

Glava: – Najlon čarapa, lakirana,

Vrijeme upotrebe: – Uvijek pouzdana mušica bez koje ne može biti ni jedna kolekcija

Udica: – Mustad br.16, ali može i br. 14. ili 15.

Peta mušica iz kolekcije naših prethodnika je bila Najlonka, a pravila se isključivo sa nitima izvučenim iz ženske najlon

čarape, koju su mušičari koristili za završno vezivanje glave. Niti iz najlon čarape treba provući kroz vosak namotati mrkvast trup i ponekad stavljati bijelu ili žutu prošaru, a ponekad ne.

5. Najlonka

5. Najlonka web

5. Najlonka

Rep: – Nema repa,

Trup: – Najlon čarapa,

Rebra: – Jednostavna, rijetka prošara, sa bijelim koncem ili je rađena bez prošare,

Nogice: – Svjetlo crveni ili grahorasti horoz,

Krilo: – Nema krila,

Glava: – Najlon čarapa, lakirana,

Vrijeme upotrebe: – Između 11 – 15h, radila u proljeće i kasnu jesen kad je kišno,

Udica: – Mustad br.16, ali može i br. 14. ili 15.

I ova mušica kao i gore navedene je bila dosta omiljena u kolekciji svakog mušičara, zbog njene neutralne, neodređene boje koja je na neki način izazivala ribu na javljanje. Pored ovih mušica bilo je još nekih koje se moraju pomenuti a koje su skoro nestale iz današnjih kolekcija. To su mušice sa nekada vrlo odomaćenim nazivima kao što su: Protin pas, Trula višnja, Crni mrav, Kuruzara, Gara ili Zelja, Guskica, Vuga, Svjetlac, Mesna, Osica, Brljak, Sivomaslinasta – MB, Braon mrav – guzati i Likana mušica čiji je trup pravljen od like (služi za ukrasno obmotavanje flaša).

2010_0121arvesbs0009 web

Kao što se vidi na slikama, većina ovih mušica su danas nepoznate mlađim ribolovcima, koji su možda samo čuli za nazive ovih mušica, ali ih nisu nikad vidjeli ili pravili. Možda je neko od njih pravio neku od navedenih mušica, ali jedno je sigurno; danas ih je sve manje u upotrebi i skoro da su nestale sa pozornice mušičarenja.

Sve ove mušice su bile u znatnoj upotrebi i bile su urađene ovako kako su prikazane na slikama. Kasnije, dolaskom moje generacije, samo neke od ovih mušica su postale standardne mušice u kolekcijama mušičara, ali sa novim izgledom i dograđene sa dodacima repa, krila, prošare te novih materijala koji su imali znatan uticaj na izgled njihovih imitacija.Mersad_Rajic_feljton_tradicionalne_bosanske_musice

Neke od njih su se izgubile i nestale iz kolekcija kao što su: Protin pas, Guskica, Kuruzara, Likana, Svjetlac dok su neke promijenile veličinu i način motanja kao Gara i Vuga, a ostale su, lakiranjem trupa, dobivale sjaj koji je nedostajao prvobitnim izradama. To su Crni mravić i Braonguzati mrav. Mušice Trula višnja, Mesna, Osica, Brljak i SMB su i danas u upotrebi sa jasnim izmjenama koje su im totalno promijenile prvobitni izgled ovih mušica.

Tekst, izrada i foto: Mersad Rajić

5 comments on “Tradicionalne banjalučke mušice III
  1. Goran kaže:

    Postovani
    Da li postoji knjiga na ovu temu o banjaluckim musicama?
    Ako postoji kolika joj je cijena i gdje moze da se nabavi?

  2. Ivan Korhner Ivan Korhner kaže:

    Mislim da ne postoji. Više autora je pisalo na ovu temu, ali fragmentalno. Najviše je Mersad Rajić i pisao u svojoj knjizi „Ribarske staze“ Banjaluka 2009. koju sam ljubaznošću Darka Drče dobio na poklon! Na onlineMušičaru imate puno njegovih tekstova na ovu temu!

  3. Djordje Skoric kaže:

    Vec duze vrijeme primjecujem da neki od nas,’stajnfliglom’zovu musicu koja to nije. Odavna sam musicar gotovo iskljucivo suhom musicom. Nisam prestar, ali dugo dugo pamtim, tamo od pocetka pedesetih. Pokojna tetka Djuja i tetak Dragan Opacic su zivjeli u Paluckama na Uni, izmedju K.Vakufa i Martin Broda i kod nje su uvijek ribari dobro dosli. Grupa Sarajlija je kod njih bivala od juna pa do kraja augusta,smjenjujuci se tri do pet i spavajuci u pojati, nikada nisu htjeli spavati u kuci. Pojatu su nazvali „Hotel Promaja“ (Dvojica Ivica, Rudo, Drago, Otto Jerin, Mirko Rajic i drugi – neshvatljivo dobri musicari suhom musicom, nikada za dvadesetak godina nisu dovodili supruge, a bili su porodicni ljudi. Danas je drugi vakat. Izblijedjela firma na dasci je opstajala sve do polovine devedesetih. Tetka je ribare zvala prema rijekama i gradovima odakle su dolazili, Sanjani-Sanski Most (govorila je da su najbolji…), BanjaLucani, Biscani, Sarajlije, … Gotovo sve sam naucio od njih, a onda nadogradjivao, pa tako i imena musica koje su i koje sam pravio. Stajnfligla se u to vrijeme, a i danas, koliko ja znam, pravila od struganog paunovog isperka, svijetlo do tamno smedje boje-trup, takove i nogice i krila! Uvijek ima izuzetaka, oni su stajnfliglu na gornjoj Drini, Tari Pivi (sjecam se i lovio sam kada jos nije bilo brane), pravili crne boje.
    Bistro ljudi…!

  4. Djordje Skoric kaže:

    PS: … svrstati cu se uz one ribolovacke zaljubljenike koji, ma koliko se cinilo uzalud, koji insistiraju da cuvamo nasa izvorna imena musica i njihov tradicionalni nacin izrade. Bilo bi zaista zalosno da se to zaboravi. Koliko god smo u mogucnosti posebno mislim na jos od nas starijih da se potrudimo prenijeti mladosti nasa znanja, ma koliko da je danas malo vremena. Postujem znanja iz entomologije, latinski nazivi pojedinih musica ili grupa, ali volio bih da se ne zaborave imena kao: kvasiguz, braon padavac, zunzara, patak zuti i gorski, sumski mrav i sva imena musica po pticijim perima od kojih se prave: uz patka, tetrijeb, kreja (bistraci), sova-sovijak-jejina, jarebica-poljska,(h)orozusa, cuk, strugani paun (stajnfligla) i mnoge druge. Svakako je dobro znati praviti siroki spektar musica, ali ja se sjecam recimo pet kojima sam cijele sezone veoma dobro lovio lipljana, svuda po BiH: mrav-crni, braon, orozusa, stajnfligla, bistrac i zunzara, te za vecernji lov pastrve – zuti (farbani) patak i sovijak i pokrivale su sve situacije na vodi. Cuvajmo svoje, postuj i uci drugacije, ali ponavljam ne dajmo svoje, jer zaista imamo fantasticna znanja i tradiciju.

  5. Maksim kaže:

    Bravo za tekst.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*