Sistem mušica za laksa

Sistem mušica za laksa

Lova laksa (lososa) je zasebna kategorija mušičarenja. Za razliku od pastrmke, lipljana, zlatovčice i drugih stacionarnih vrsta lovi se riba koja ne uzima hranu.

Dva su tipa mušičarenja, na većim otvorenim vodama i na manjim turbulentnim rijekama obično širine dužine klasičnog zabačaja. Lov je u principu jednostavan. Jači jednoruki ili dvoruki štap, najčešće površinska ili blago tonuća spaga, forfang (predvez op.urednika) od nekih 2,5m i odgovarajući podvez sa mušicom za laksa. Zabaciš poprijeko i pustiš da struja vode strima mušicu poprečno na tvoju stranu. Na isti način se može loviti i na manjim rijekama uz nešto malo više varijacija sve ovisno o veličini pula, preprekama, ili slapovima u vodi. U oba slučaja se može uloviti laks.

Sistem sa dvije mušice

Drugi način je onaj koji upražnjavam isključivo na tim manjim i slikovitim rijekama sjevera Norveške. Lovim sa dvije mušice i to s razlogom. Radi se o prezentaciji koja nije nimalo laka za izvesti. Lovim najčešće laksa kojeg vidim ili osjetim da je u dometu zabačaja.
Štap koji koristim je dužine 18ft. Štap nije tih 6m zbog veličine laksa već zbog vrlo delikatne prezentacije mušica što je sa kraćim štapom gotovo nemoguće.
Kad uočim laksa zabacujem nizvodno od mjesta gdje se nalazi. Zatim lagano povlačim štapom mušice uzvodno tako da je zadnja mušica pod vodom nekih par centimetara, a ona gornja mušica lagano strima i skakuće po površini vode. Donja mušica je jednokuka, a gornja dvokuka. Dvokuka je zbog balansa na površini vode. Mušice su veličine između 8-12, zavisno o stanju na vodi. Boja je gotovo nebitna. U svakom slučaju nešto što najviše podsjeća na kakvog mršavog sedža. Kretanje mušice, klizanje po površini i trag koji ostavlja iza sebe, poskakivanje mušice na površini je to što laksa natjera na skok počesto vrlo silovit. Vječna je tajna zašto se laks diže na mušicu iako ne uzima hranu. Najvjerovatnije mu je u sjećanju onaj period koji je proveo u rijeci kao mlađ, gdje je aktivno uzimao hranu.
Ovu metodu ribolova prvi su počeli primjenjivati vrlo vješti lokalni ribolovci. Ja sam ih posmatrao, počesto iz prikrajka ili kroz durbin, jer su vrlo obazrivi i čuvaju tajnu i trebalo mi je više godina da u punoj mjeri savladam tehniku lova sa ovim sistemom.
Ovaj sistem je najmanje tri puta efikasniji od onog klasičnog. Par puta sam imao ulov više od 10 komada za jedan dan u više navrata. Naravno, naiđe period od par dana kad laks neće ama baš ništa, a onda sve eksplodira od akcija. Imao sam toliko epizoda da mi je počesto zbrka u glavi kad je šta bilo. Radi se o stotinama laksova ulovljenih za ovih dvadesetak godina.

Samo prošle godine sam ulovio fantastičnih 67 komada, moj lični rekord u jednoj sezoni. Pored onog opisa prezentacije ima još stvari koje ne mogu da otkrijem, jer imam zakletvu čuvanja tajne kod mog prijatelja Oddbjørna, vjerovatno najefikasnijeg ribara sa štapom mušičarcem ikada. Prošle godine je ulovio nezamislivih 180 komada. Lakše je uloviti dva laksa nego Oddbjørna da ti nešto pokaže ili objasni. Ja sam taj sretnik pred kojim on nema tajni.

Kolaž

Pokušao sam više puta, u više navrata isti sistem kod lova morske pastrmke na mojoj domaćoj vodi u Danskoj. Rijeka je iste veličine, vijuga kroz slikovitu ledničku dolinu, ali bez uspjeha. To pokazuje koliko je ovaj sistem specifičan i koliko je u najsitnijim detaljima tehnički prilagođen baš lovu laksa na tim malim plahovitim norveškim rijekama.
Morska pastrmka je očigledno jedan drugi izazov s kojim ću da eksperimentišem ubuduće, jer sam skoro svaki dan na vodi par sati.

Osman Ope Bejtović

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

*