Šejtanska posla u austrijskoj ravnici

Šejtanska posla u austrijskoj ravnici

Nikad se kao te godine nisam naslušao priča o prekrasnim divljim pastrmkama rijeke Fiše, te o spektakularnim ulovima na ovoj maloj rijeci nedaleko od Beča, koje su austrijske kolege zahvaljivale imitacijama emerdžera Majske mušice.

Bile su to priče o ribama sa jarko crvenim pjegama, njihovim jakim čeljustima, te o „ogromnim podmornicama“ od kojih su neke, šepureći se rijekom uzduž i poprijeko, pa i pod nogama ribolovca, sa porvšine bezbrižno i bez ustručavanja kupile majsku, dok bi druge opet za njom izlijetale iz vode cijelom dužinom uzimajući zalogaj vertikalno lebdeći u zraku. Majske je te godine navodno bilo više nego inače, pa su se količini i veličini tih pastrmki čudili i stariji i iskusniji ribolovci i pitali se odakle su se samo tolike pojavile i gdje se zapravo kriju tokom ostatka godine.

Mene, mladog ribolovca i svježe omamljenog mušičara, te priče nisu ostavljale ravnodušnim, tim više što sam te godine bio u potrazi za rijekom za koju bih kupio godišnju dozvolu. Pa i pored tih uzbudljivih priča, ja nisam bio siguran da bi moj izbor trebao pasti baš na Fišu. Rijeka mi je izgledala premalena, pa iako bistra i prekrasna, sa izuzetno puno rastinja na obalama, zahtjevna i teška.

A onda sam, nekoliko mjeseci kasnije, prošetao seocem Siegersdorf kroz koje rijeka protiče i ispred mene se, direktno ispod lokalne crkve, prošetala upravo jedna od onih „podmornica“ iz priča austrijskih kolega. Jedna od 50+cm. Gospode, zar je moguće da u ovako maloj vodi obituju ovolike klipače, pomislio sam i godišnju kartu, razumije se, kupio već sutra.

Ribolov na početku zaista nije bio jednostavan. Mušice su mi neprestano ostajale u granju drveća, riba je bila izuzetno oprezna i plašljiva, a kada bi neoprezno u vodi zagazio korak dublje, zaglavio bi se u blatu, što takođe nije bilo veselo. To muljevito dno rijeke Fiše nezgodno je za ribolovca, ali izuzetno pogoduje larvama Majske mušice, po kojoj je ova voda nadaleko poznata. U maju ovdje pljušti na sve strane. Tokom godine ribolov je ipak teška rabota, voda je izuzetno spora i bistra, a riba, tome shodno, strašno plašljiva. No vremenom sam vodu sve bolje upoznavao i doštimavao opremu, pa je znalo biti i finih ulova.

Moj doživljaj Fiše znatno se promijenio kad sam na vodi upoznao zemljaka Željka Zovku. Sreli smo se doslovno u vodi. Ovako je to bilo!

– Odakle si inače, upitao me.

– Banjaluka, odgovorio sam.

– Znači na Vrbasu loviš kad si dole?

– Nego šta, ti?

– Nera majka!

– Nera?

Neretva, dobri moj, Neretva kod Konjica, rekao je, kao da se potpuno podrazumijeva da sav svijet i u svako doba dana i noći napamet zna sve Neretvine nadimke.

Takvi su ti Konjičani i ti neretvanski ribolovci, vole tu Neru, čini mi se, više nego mi Vrbas. A može li biti?

Kako god, od toga dana moj zemara i ja Fišu smo počeli češljati u tandemu. I što nam se činila težom, to nam je predstavljala veći izazov u kojem smo sve više uživali.

Željko je na vodi ipak bio češće, a kako je i iskusniji ribolovac, znalo se desiti da me za radnog vremena „prozove“ slikom pokojeg ulova. Kakve je samo komade on tog ljeta dizao.

Željko je osmislio i dvije izuzetno lovne kreacije. Jedna od njih je majski emerdžer, druga je, kako on voli reći „šejtan na kanafi“. Sliči klasičnom bugeru, ali u vodi mnogo više pulsira, što je na ovoj mirnoj vodi posebno važno.

majski emerdžer

šejtan na kanafi

Kad samo pomislim, koliko smo samo riba ulovili sa ove dvije kreacije – nevjerovatno puno!

Evo nekih od Željkinih ulova:

A kako bi se u ovoj priči i ja malo pohvalio, evo i mojih:

Ja sam zadnjih godina Fišu zapustio, preokupiran poslom i obrazovanjem, Željko se takođe okrenuo drugim, mnogo većim i kvalitetnijim vodama. Neki dan smo bili na njegovom novom reviru. „Vidi vode“, kaže mi tom prilikom „k‘o mala Nera!“ Jah, šta reći!

No kud god nas naši ribolovački putevi još budu vodili, siguran sam da je i meni i njemu naše zajedničko iskustvo na Fiši nešto čega ćemo se još godinama rado sjećati. I što je mnogo važnije, to iskustvo iznijelo je jedno lijepo prijateljstvo, koje će već uskoro, siguran sam, biti dobar temelj za zajedničko istraživanje novih rijeka i za nove mušičarske izazove!

Tome shodno: bistro, dobri moj, vidimo se na vodi!

Emir Numanović

0 comments on “Šejtanska posla u austrijskoj ravnici
1 Pingovi/povratne veze za "Šejtanska posla u austrijskoj ravnici"
  1. […] P.S. Ovaj članak je objavljen u časopisu Mušičar. U toj verziji može se pročitati ovdje:  http://www.musicar.rs/sejtanska-posla-u-austrijskoj-ravnici/ […]

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*