Rijeka Mušnica
Rijeka Mušnica
Biser Hercegove zemlje
U krševitom tlu Hercegove zemlje, plitkim, ali hitrim tokom, rijeka Mušnica urezala je biser u kamen. Kanjon Strugovi. Staze ovoga kanjona poznate su samo istinskim zaljubljenicima ili u prirodu ili u ribolov.
Mušnica svoj tok započinje spajanjem tri potoka, Jaseničkim, Vrbskim i Platičkim. Danas je mjesto sastanka na dnu jezera Klinje, nastalog izgradnjom prve lučne brane na Balkanu.
Njen tok danas započinje iz jezera. Zanemarevši to što je početak na dnu, ona i dalje teče duboko usječenim kanjonom Strugovi. „Ko je znao staze Strugova, taj je znao ribu uloviti“, reklo bi se. Zaista i nije bilo lako dokučiti do tih virova smještenih u srednjem toku rijeke. Onaj koji bi pošao od jezera ne bi stigao zaći duboko, a ni onaj koji bi krenuo sa kraja kanjona. Zbog toga je taj dio ostao i nekako „najčistiji“, ali zato i najizazovniji. Malo je danas ljudi koji vješto mogu da se provuku kroz uzane, zatravljene, zaboravljene staze. Ali zato, ako uz malo muke, nakon par stotina metara staneš – našao si se na mjestu koje djeluje da je van civilizacije. Tako netaknuto i čisto, da nisi prije par stotina metara vidio kuće, ne bi vjerovao.
No, nije mušičarenje samo atraktivno u kanjonu. Mušnica izlaskom iz kanjona odjednom mijenja onaj hitri tok u nešto sporiji. Pa sada prošavši kroz Zelenjak, pored porušenog kamenja i Debele grede, kroz Grčki mlin, na Šuplju pećinu, Dušac, mirnim tokom nastavlja pored sela Lipnik, pa ispod tri avtovačka mosta i ode u Gatačko polje. A uvijek bi se govorilo, da se u polju hvataju najveći primjerci. Zaista, ne mogu odgovorno tvrditi, ali i ja smatram da je tako.
Mušnica će u polju naći svoj ponor, i jedan dio toka, manji, pridružiće se vodama Neretve, a drugi izvire negdje u dubinama Bilećkog jezera. Tu nastavlja put kao dio najduže evropske ponornice, Trebišnjice, koja svoj tok, koji u primorskom dijelu nazivaju rijeka Ombla, ili Dubrovačka rijeka, spaja sa plavim dubinama Jadrana. To je voda sa bezbroj imena.
Rijekom Mušnicom gazduje društvo „Vranjača“. Autohtona vrsta je potočna pastrmka, koje malo ima, a neke druge, s kojima je poribljavano, ima više. Nerijetko se sretnu i kalifornijska, jezerska, ali i zlatovčice. Od bijele ribe samo klen i strugač, mada su rijetki.
Ovim sam vam htio dočarati mali dio onoga sto Gacko nudi s mušičarskog, konačno i sa ribolovačkog aspekta.
Bistro!
Boris Vuković
Komentariši