Reportaža: Bogovinjsko jezero

Reportaža: Bogovinjsko jezero

ribolov-na-jezeru

Reportaža: Bogovinjsko jezero

Ove godine smo već nekoliko puta odlagali višednevni ribolov na veoma atraktivnijoj lokaciji za lov pastrmke u Makedoniji. Odlagali smo zbog loših vremenskih uslova, odnosno kiše. Po kiši je izuzetno teško doći do Bogovinjskog jezera smeštenog na Šar planini na visini od 1950 metara, zbog nedostatka puta do njega.
Konačno se krajem augusta vreme stabilizovalo, pa smo odlučili da odemo. Dogovor je bio da krenemo u petak oko 16 časova u nadi da ćemo stići pre mraka kako bi u danu podigli kamp, jer smo planirali 2 noćenja.

Već se znalo šta se sve uzima i potrudili smo se da sve svedemo na minimum, jer je teško doći do samog jezera kolima (fizički nemoguće). Ostaće nam desetak minuta hoda po dosta strmom terenu i prelazak male planinske reke, a mrsko nam je vraćati se 2 puta.

jezero-web1

Put kroz planinu je doživljaj za sebe. Uopšte nije preporučljivo krenuti na nju bez spremnog terenskog vozila, što znači obavezni 4×4. Poželjan je i reduktor ili u najmanju ruku mogućnost blokiranja diferencijala, a kvalitetne gume su preko poželjne zbog oštrog kamenja. Deo puta vozimo kroz livade i kroz žbunje, a često i kroz rupe i brazde od skorašnjih silnih kiša. Na nekim se mestima vozi i kroz blato. Neka blaža varijanta camel trophy-ja.

Počinje avantura
Po dolasku na visinu od 1000 metara asfaltnim, ali vrlo krivudavim i strmim putem, avantura je počela. Čekalo nas još 2 sata off-road vožnje kroz planinu isprepletenu brojnim puteljcimaž, pa su međusobne konsultacije preko potrebne kako ne bi promašili rutu, a tu pomaže dosta i GPS. Ilija je koncentrisan na vožnju njegovim Dasterom 1.5 dCi koji se pokazao iznenađujuće moćnim i spremnim da odgovori izazovu. Mi izlazimo iz auta kako bi rasčistili put i olakšali auto. Put je priča za sebe.

Vozi se strmovitim puteljcima, preko kojih često prolazi voda koja kao da izvire sa svih strana. Na momente se vozi po ivici provalija od kojih zastaje dah. Vozimo polako i oprezno. Ne žuri nam se. Strmnine su veoma velike i neprestano se mora kočiti kad se ide nizbrdo. Uzbrdo je drugi doživljaj i ne sme se nikako stati, jer onda ne možeš krenuti. Vozimo pod punim gasom uzbrdo u prvoj brzini po 500 metara bez usporavanja. Auto snažno poskače, ali odoleva izazovu. I tako nekoliko puta. Na nekim mestima se krivina nikako ne može uhvatiti iz prve i traži dosta manevrisanja. Puca nas adrenalin od straha, uzbuđenja, izuzetne lepote planine i netaknute prirode. Nestvarno!

Dva videa koja pokazuju kakav je put u planini do jezera:

gljiva-srndac-web
Skupljamo pečurke “srndać”

Povremeno stanemo da se orijentišemo i da skupljamo pečurke “srndać” (kod nas se zovu sunčanice – op. urednika) kojih ima u izobilju dok se miris planiskog čaja širi oko nas. Miroslav tvrdi da dobro poznaje srndaće, a mi mu verujemo. Pojačaćemo gozbu za večeras!

Stigli smo i formiramo kamp

Na jezero smo stigli pre samog mraka i imali smo ozbiljnih problema da prenesemo sve što smo hteli u jednom mahu. Srećom pojavilo sve dvoje čobana iz obližnjeg tora koji su nam rado pomogli. U mraku smo uspeli postaviti dva šatora uz samo jezero na jedinom pristojnom ravnom mestu. Izvor pitke i izuzetno hladne vode je odmah pored nas. I prethodne godine smo kampovali tu tako da je ognjište već bilo spremno.

kamp-1 kamp-3 kamp-2

Vatru palimo drvećem koje smo poneli od kuće, jer na ovoj visini nema nijednog drveta. Jedino poneki osušeni grm od borovnice. Spremaju se kobasice, a čobani donose i sveži sir, pa uz paradajz i pečurke imamo pravu gozbu.

Sa mrakom se ozbiljno spušta temperatura i oblačimo skoro sve što smo poneli. Uvlačimo se u šatore i vreće za spavanje, a vatru ostavljamo da gori kako bi odvraćala eventualne neželjene goste. Ipak je ovo planina, a dok večeramo nedaleko od nas primećujemo par očiju kako svetle u mraku. Čobani kažu da to nije njihov pas. Osvetljavamo baterijom i vidimo siluetu veličine psa. Lagano se udaljuje od nas, ali ipak, ne može se reći da nam je bilo svejedno.

Popijemo po koje pivo i ohrabrimo se. Fejzula ne pije pa je njemu teže. Umor i piće su uradili svoje pa smo legli da spavamo. Spavanje nije baš ugodno obzirom na stvarno nisku temperature, pa smo se pokajali što nismo poneli još po koji džemper. Noć prolazi u takmičenju u hrkanju, a Miroslav ubedljivo odnosi pobedu. U nekoliko navrata nas budi lajanje pasa iz pravca tora sa druge strane jezera.

Prvi dan i pecanje
Sutradan ustajanje oko 4, a Miroslav po običaju prvi spreman i već zabacio. Mi ostali kuvamo kafu i uživamo u tišini jutra koja je na ovoj visini neverovatna. Ni psi ne laju više. Trava je mokra kao da je noćas padala kiša, a nije. Još je hladno. Sunce obasjava vrhove planina, a očekujemo da se javi i na površini savršeno mirnog jezera, koje kao da je od stakla.

jezero-web2
Bogovinjsko jezero

U daljini se čuje i buka vodopada reke koja se uliva u jezero. Kafa baš prija i kao da ima neki posebno lepi ukus ovde. Mirnoća vlada svuda, pa i nas omamljuje. Nekako smo blaženo spori. Mir prekida jedino Miroslav svojim nadaleko čuvenim roll cast-om (vrsta zabačaja) .

Posmatramo jezero u isčekivanju javljana prvih pastrmki. Nismo dugo čekali. Veliki prasak pastrmke na samo desetak metara od nas i svi trk po štapove. Znači probudile su se i pegave. Zabava počinje!

ribolov-na-jezeru-2
Bogovinjsko jezero – mušičarenje na jezeru
mire-w1
Mire na jezeru
mire-w
Mire s ulovom

Svako forsira svog favorita, a izbor nam nije veliki. Woolly Bugger i Muddler Minnow. Razlike su samo boje i veličina. Svaki put se ponavlja ista priča. Šta god koristili ipak ovde Muddler Minnow bolje prolazi od Wooly Bugger-a. Bacamo daleko, što je moguće dalje, a privlačimo polako, što je moguće sporije.

Ovaj put ja dobijam prvu ribu. Nije velika, al’ vuče kao da jeste. U narednih 30 minuta dobijam još 3 od kojih jedna spada. Sve su iste. Oko 600-700 grama. Vađenje ribe otežava alga koje ima baš mnogo pri obali. Nešto kasnije i ostali se upisuju. Ređaju se pastrmke veličine od 200gr. do 3kg. Miroslav tradicionalno izvlači najveću. Ima najduži zabačaj od svih i to mu verovatno i pomaže da uvek upeca najveću. Možda je po sredi i nešto drugo al’ ako jeste onda tajnu ljubomorno čuva.

miroslav-w
Miroslav

Svejedno, nismo na takmičenju i svi smo zadovoljni ulovom. Više-manje!

Samo pecanje nije lako. Zvog dugih zabačaja brzo se umoriš, a iskreno pomalo i dosadi ono dugo i sporo povlačenje madlera.

Pokušavamo pronaći eventualno neki novi i uspešniji mamac. Menjamo sve i svašta. Različite tipove, veličine, boje, stil povlačenja al’ ništa. Opet je sporovučeni madler najuspešniji.

Fejzula stavlja veliku kamenjarku u suvoj varijanti na predvez. Pri samom dodiru sa vodom velika pastrmka je uzima, kao da joj je bacio u usta. Drži je nekoliko sekundi na štapu i ona spada. Razočarenje, lupanje štapom po vodi i smirenje uz cigaretu. Još dugo nakon toga pokušava istom muvom, ali bez uspeha.

Ilija pokušava nimfom velike kamenjarke. Polako je povlači sa dna i nakon nekoliko zabačaja dobija snažan udarac. Voda se rastalasala, videli smo ribu koja se cimala kao krokodil na površini vode i sledi kidanje tipeta 0,20mm.

Muk… samo smo razmenili poglede i ništa nismo rekli. Razočarenje. Pokušava još mnogo puta nakon toga ali ništa. Prilika je propuštena.

Obilazimo jezero
Obilazimo jezero i tu i tamo vadimo po koju pastrmku. Ilija izvlači izuzetno lepu i veliku na madlare, ali na iznenađenje svih uz sam kraj obale i to povlačeći madlera izuzetno brzo kao da lovi bucova. Predveče na istom mestu ima još 2 komada. Ekstra!

illija-w
Ilija

Dolazimo do mesta gde se potok uliva u jezero i pravi neku vrstu delte. Tu je tlo jako mekano i lako propadamo kroz travu, pa se krećemo kroz čvrsto korito potoka. Na prvi ulazak u potok razbežalo se stotinjak malih pastrmki. Znači tu se one kriju od velike i halapljive braće i sestara. Verovatno je to i mesto gde se pastrmka mresti. Pokušavamo pecati na ulivu, ali vetar menja pravac i duva nam u lice, pa su izbačaji jako kratki. Tlo je nekako muljevito i lako se propada. Odustajemo i vraćamo se na “našem mestu”. Tamo je jezero i najdublje, pa verovatno zbog toga ima i najviše ribe.

ribolov-na-jezeru-1

ribolov-na-jezeru

Od desetak ulovljenih riba zadržavamo samo 4 osrednje veličine. Njih ćemo večeras uz vino. Za svakog po jedna. Uostalom na jezeru je dozvoljeno uzeti 4 pastrmke po ribolovcu. Naravno ukoliko se prethodno obezbedi dozvola za pecanje, što smo mi i uradili pre polaska i obavestili ribočuvara o našem dolasku na jezero. Jezero se čuva i ima svog koncesionara, što znači da nije prepušteno milosti i nemilosti pecaroša, kojih istini za volju ovde ima izuzetno retko. Pecaju jedino ljudi iz najbližih sela, a retko i čobani. Najbliže selo je na sat i po hoda, pa i oni nisu česti gosti. Pecaju metodama i mamcima koji baš i ne mogu doneti mnogo uspeha i uglavnom sitnije komade tako da je ribe zaista dosta.

fejzula-w
Fejzula

Oko 12 sati sunce je visoko, pa je upeklo. Ovde je klima “toplo-hladno” i lako se može izgoreti na suncu, pa nosimo i kremu za sunce. Trava se već osušila i vreme je za ručak i pauzu. Ispružimo se na travi i jednostavno uživamo u okolini i prirodi. Ne priča nam se. A okruženje te neminovno tera na neka duboka razmišljanja, onako opušteno. Razmišljam o opuštenijem načinu života, o bližem odnosu sa prirodom, o imenu jezera Bogovinje… Možda ga sam bog stvorio za sebe kad je nestvarno lepo i skriveno, pa je tako dobilo i svoje ime. Baš smo srećni što ga imamo, a evo putem reportaže nesebično ga otkrivamo i čitaocima “Mušičar” – a. Možda malo i da bi se pohvalili – a i što da ne!

pastrmka-iz-jezera-web3

Taj prvi dan smo neumorno pecali. Više – manje uspešno. Tokom celog dana, pa sve do sumraka duvao je stranični vetar i otežavao zabačaje. Riba nije radila kao što smo očekivali, ali nije nam smetalo.

pastrmka-iz-jezera-web2

Večera
Došlo vreme za večeru i opet gozba. Složna braća večeru prave! Ja spremam salatu uz obaveznu rakijicu od loze. Miroslav peče paprike i pečurke, Ilija sprema ribe, a Fejzula je odgovoran za vatru i pečenje pastrmke u foliji. Otvara se i boca belog vina. Počinje i pesma. Veselo je! Više i ne obraćamo pažnju da li nas neke oči gledaju iz tame.

Nebo vedro, a zvezde kao da su mnogo niže nego obično, a mi kao deca tražimo po nebu sazvežđa. Pronašli smo samo Velikog i Malog Medveda. S’ vremena na vreme proleti po koji avion.

kamp-vecera

Ne ide nam se na spavanje i ne napušta ognjište. Sa Ilijom ostajemo pored vatre, a Miroslav i Fejzula već legli. Ilija uživa u svojim tompusima, a ja se okomio na preostale pečurke.

Čeka nas jos jedna hladna noć u šatoru. Oblačim sve što se može i na spavanje. Usred noći se budim i imam tegobe. Možda sam se prepio ili prejeo. Vruće mi je, ko da mi nedostaje vazduha. Nije valjda da su pečurke u pitanju?! Pomalo paničim. Vidim budan je i Ilija. I njemu nije dobro. Izlazimo iz šatora na vazduh. U drugom šatoru očito nema takvih problema. Fejzula nije pio alkohol i spava kao jagnje, dok Miroslav svira svoju poznatu pesmu “hrkalica”. Znači i njemu je dobro. Ja sam se izgleda na kraju previše obuko pa nisam mogao normalno disati, a i nekako sam se bio upetljo u onoj vreći za spavanje. Već nam je bolje i nazad na spavanje. Lažna uzbuna.

jezero-zalazak-sunca

Drugi dan i povratak
Sutra dan Miroslav je opet prvi ustao. Nešto nisam iznenađen! Spava mi se, a bila bi prava šteta prespavati jutro. Dok krenem pecati Miroslav već uhvatio nekoliko. Neka. Ima ih još. Ne žurim. Danas je vetar ranije došao, a došla i grupa planinara. Prolaze pored nas i odlaze osvojiti obližnji vrh Borislavec na 2560 metara. Neka. Mi ćemo se držati našeg jezera.

Ovaj dan nesto slabiji ulov i odlučujemo da ranije krenemo kući. Negde oko 15 sati. Pakujemo se na brzaka. U vreći kupimo sve što smo bili razbacali i đubre vraćamo za Skoplje. Ostavljamo prirodu kao što smo je zatekli, minus 4 pastrmke. Iza nas je ostala samo polegla trava i kameno ognjište.

mire-silazak-do-vode

Za natrag odlučujemo da se vratimo novim putem. Plan je da se nekako dokopamo skijaškog centra Popova Šapka na drugom kraju planine. Valjda ima neki put. Vozimo pored vrhova Titov vrh, Veliki i Mali Turčin, Rudoka, … otkrivajući sve čari i lepote planine. Susrećemo se sa džipom i zaustavljamo ga. Pitamo za put i dobijemo precizne instrukcije. Laknulo nam, ima puta!

Usput skupljamo pečurke (za borovnice i šumske jagode smo malo zakasnili) i stižemo do Popove Šapke. Ovde se osvežavamo neko pivom, neko sokom i pravac Skoplje preko Tetova.

Avantura uspešno završena! Ostaju lepa sećanja i fotografije na divan vikend. Meni je baš bio potreban za punjenje baterija pre početka nove školske godine. Uskoro će jesen i teško je ponoviti ovo pre sledećeg leta. Do tada nas čekaju neke druge destinacije. A dogodine opet ovde. Bože zdravlja!
jezero-web2

O jezeru:
Bogovinjsko jezero je vrlo bogato potočnom pastrmkom koja se ovde očito uspešno mresti iako je dobrim delom godine jezero pod ledom. Komadi koji se javljaju su od 1-3 kilograma, a imali smo na štapu i veće, koje redovito nađu načina da se oslobode ili otkinu najlon. Jezero ima neverovatnu populaciju larvi tkzv “vodeni cvet”, a i kamenjarke od 5-6cm su jako česte. Pored njih riba se hrani i žabama, kao i skakavcima, a na ulivu potoka smo sreli i male miševe. Ima i sitnije ribe!

pastrmka-iz-jezera-web1

O planini:
Šar planina krije 27 jezera, a 23 od njih se nalaze na teritoriji Makedonije (ostala su na Kosovu i Albaniji sa kojima delimo ovu prelepu planinu). Najveće od svih jezera je Bogovinjsko jezero (400 x 200 metara, sa najvećom dubinom od 4 metara). I u nekim od ostalih jezera kao Karanikoličko i Crno jezero postoji populacija pastrmki.
planina-w1 planina-w2

Mire Mladenovski

Loading

1 Comment on “Reportaža: Bogovinjsko jezero

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*