Proljeće je, pitanja se roje …

Gacka u proljeće, kako i čime?

Dragi čitatelju,

u nedavno objavljenom tekstu na on-line portalu Mušičar osvrnuo sam se u kratkim crtama na proljetno mušičarenje na rijeci Gackoj kao i na imitacije nimfi koje sam koristio (sezona 2019.). U ovom tekstu želio bih ti reći malo više o opremi i imitacijama koje sam koristio …

Kako u nekoliko riječi opisati našu smaragdnu ljepoticu, Gacku, u proljeće? Nezainteresirani prolaznik mogao bi reći: „Voda kao i svaka druga“.
Mušičar s druge strane; za njega pak, to je nešto ….
Ali zastanimo na trenutak. Možda se pitaš dragi čitatelju: „Tko je ili što je taj mušičar?“ 

Slika 1. Gacka u proljeće. Visoki vodostaj i buđenje života …

Mušičari su ti dragi moj čitatelju, koliko sam ja mogao saznati, uistinu posebna vrsta ljudi. Za većinu svakodnevnih prolaznika koje susrećeš svaki dan, to su čudaci. Ja bih, pak volio ovom prilikom citirati riječi čovjeka, preminulog Nazifa Fetahovića – Suzija, koje možda najbolje opisuju sport koji toliko volimo: „ribolov je ludi sport, koji čuva od luđih stvari“. Razmisli malo i vidjeti ćeš koliko je istine rečeno u tek nekoliko riječi. Ja s druge strane volim reći, kako su mušičari poput Alise u Zemlji Čudesa. Na početku, nitko od njih nije mogao niti zamisliti kakve će mu sve tajne i ljepote otkriti svijet mušičarenja, ali što dublje propadaju u „zečiju rupu“, to njihov život postaje sve više i više ispunjen ljepotom i trenucima od kojih zastaje dah … trenucima koji se pamte cijeli život. Pastrve i lipljani, dragi moj, ne žive na ružnim mjestima. Ne, ne. Njih ćeš pronaći samo u nekim od najljepših krajolika na ovoj planeti, i vjeruj mi kad ti kažem; pogled na njihova staništa ostavlja bez daha svakog istinskog ljubitelja prirode … bio on mušičar ili ne. Mušičari ti na svijet koji ih okružuje gledaju očima sanjara i umjetnika; možda je najbolje reći da gledaju svijet neiskvarenim i neopterećenim očima djeteta koje ne poznaje niti zlo, niti mržnju. Međutim, ako ću biti potpuno iskren s tobom, mušičari; barem oni koji su dovoljno duboko propali u „zečiju rupu“; imaju i svoju  „tamnu“ stranu. Moraš znati, dragi čitatelju da se u svakom zagriženom mušičaru, prije ili poslije razvije nešto što se stručnim rječnikom naziva Diogenovim sindromom. Laički rečeno, radi se o pretjeranom skupljanju stvari, što se u slučaju zagriženih mušičara odnosi na sve moguće i nemoguće materijale koji se mogu iskoristiti za vezanje umjetnih muha. Istini za volju i meni je osobno u nekoliko navrata upućen komentar: „Fali ti još samo perje s Marsa“. Da zaključimo, nadam se da ćeš se složiti sa mnom kada kažem, kako su mušičari dobroćudna skupina zanesenjaka i ljubitelja prirode, svaki sa svojim mušicama.

A sada da ti kao mušičar, pokušam odgovoriti na pitanje s početka ovog teksta: „Kako u nekoliko riječi opisati našu smaragdnu ljepoticu, Gacku, u proljeće?“.  Početak je Ožujka (marta op. urednika), 8 sati ujutro, a živa u termometru jedva da prelazi 5 °C dok magla obavija vijugavu rijeku. Skriva je, kao da je želi zaštiti od neželjenih pogleda. Izlaziš iz topline automobila, oblačiš svoje omiljeno odijelo, cipele, uzimaš opremu i polako koračaš kroz maglu dok se pred tobom ne ukaže ona. Razlivena izvan svog korita, moćna, brza, hladna, jedinstvena u svijetu, rijeka ćudljive naravi; jednom riječju neponovljiva, rijeka Gacka. I dok tako stojiš na njezinoj obali, ako poslušaš srcem, čuješ je kako te pozdravlja.

Slika 2. Rijeka Gacka, proljetno jutro.

Zahvaljuje ti na posjeti i izaziva te da se još jednom upustiš u nadmudrivanje s njom i njezinim točkastim stanovnicama, pastrvama.  Eto, dragi moj takva ti je Gacka u proljeće. Vjerujem kako je sada pravi trenutak da ti kažem i nekoliko riječi o priboru i imitacijama s kojima sa lovio u proljeće 2019.

Na početku sezone koristio sam Scierra Salis 9′ #6 u kombinaciji s Greys GTS 600 rolom i Greys Platinum Shooting Head #6 špagom. U kasnijem dijelu sezone prešao sam na Greys GR40 9′ #5 štap i s njim sam odlovio ostatak sezone. Što se tiče predveza (eng. leader) koristio sam Greys konusne predveze dužine 9 stopa (eng. feet) te nešto kraći i deblji vršni dio najlona (eng. tippet) nego ljeti. U prosjeku vršni dio najlona kretao se od 120cm do 150cm promjera 0.16mm do 0.14mm (u nekim slučajevima i 0.12mm). Tijekom Ožujka (marta op. urednika) najviše sam koristio različite varijacije „klasičnih“ nimfi, tvz. fazanke i zeči jeg uha. S obzirom da spomenute imitacije, promjenom veličine udice, otežanja i boje materijala koji se koriste kod vezanja mogu uspješno imitirati niz vodenih insekata, svaki mušičar bi ih trebao imati u svojoj kutijici.

Slika 3. TB fazanke na jig udicama veličine 10, 12 i 14.

S obzirom da je riba izašla iz mrijesta te da je temperatura vode u laganom porastu, primijetio sam da u tom periodu godine dobro prolaze teže i veće imitacije koje će usprkos jakoj vodenoj struji pronaći put do dna. Nimfu sam prilikom ribolova prezentirao uzvodno (pod kutom od cca 45°), vodeći računa o tome da nimfa stigne potonuti (prebacujući špagu uzvodno) prije nego je špaga krene povlačiti prema površini.  Velik broj riba pri ovakvoj prezentaciji ulovio sam upravo u trenutku kada je špaga počela povlačiti nimfu.

Slika 4. TB fazanke i zečije uho na jig udicama veličine 10, 12 i 14.

Uz spomenute nimfe s početka proljeća nikako ne treba zaboraviti ni potezanke (eng. streamer), koje ponekad znaju potpuno promijeniti  tijek ribolova.

Sljedeći put dragi čitatelju pokazati ću ti, korak po korak kako ja vežem svoje nimfe fazanki i zečijeg uha o kojima sam ti pričao u ovom tekstu. 

Do sljedećeg čitanja ili susreta na Gackoj, bistro!!

Tomislav Alar

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*