Potočna pastrmka-morska forma-jezerska forma

Potočna pastrmka-morska forma-jezerska forma

Potočna pastrmka ima više formi, ovisno gdje provodi život. U sjevernom djelu Evrope potočna pastrmka je zadržala naviku migracije, napuštanja potoka i rijeka migracijom u more ili jezera zbog izuzetno surovih zimskih uslova. Oni su nastali poslije Zadnjeg Ledenog doba da bi se poslije otapanja leda, početkom ljeta, vraćala u svoju matičnu rijeku na mrijest svake druge godine. Odlazak na mrijest svake druge godine je sigurnosna mjera opstanka, ako bi se desila neka katastrofa u rijeci, ostaje druga polovina jata da se mrijesti iduće godine.

Početkom ljeta u rijeku ulaze najsnažniji i najveći primjerci koje nazivamo “preskakači”. Malobrojni su i oni se neće mrijestiti. Oni ulaze u rijeku da ispitaju uslove, ima li prepreka i opasnosti, šalju poruku jatu u moru, vjerovatno hemijskim putem mokraće i izmeta da je sve u redu i nakon toga se brzo vraćaju u more.
Ti primjerci su najcjenjeniji ulovi tokom sezone.

Poslije njih masovno iz dana u dan ulaze ženke i mužjaci stariji od 3 godine koji su polno zreli i koji će se uputiti uzvodno na mjesto gdje su se i sami rođeni. Njihovim ulaskom započinje i ljetna sezona ribolova koja traje sve do zatvaranja sezone do novembra mjeseca. U tom ljetnom periodu pastrmka mjenja boju od potpuno friške srebrne boje prvih dana ulaska u rijeku, pa do mrko smeđe, tamne, prije samog mrijesta. Za vrijeme boravka u rijeci od nekih šest mjeseci pastrmke prestanu uzimati hranu i koriste rezeve masnoće koje su nakupile hraneći se u moru.

Zašto se prestanu hraniti ima više razloga?

Sasvim je sigirno da u rijeci ne bi bilo dovoljno hrane za sve, a u isto vrijeme ostaje hrana za mlađ koja će u rijeci provesti dvije godine prije nego nekih 80% ukupno izvaljenih napusti rijeku, postanu morska ili jezerska forma, dok onih 20% ostaju u rijeci kao nama poznata potočna pastrmka.
Ovih 20% u rijeci stacioniranih potočnih pastrmki su genetska dopuna i očuvanje genetske čistoće osnovnog jata prilikom mrijesta, jer sa pastrmkama iz mora dolaze i uljezi iz drugih vodotokova.

Poslije mrijesta, istrošeni i mršavi, počesto sa ranama i gljivicama na tijelu pastrmke se vraćaju na oporavak i ishranu u moru. Većina ih se brzo oporavi i preživi. Ribe u povratku sa mrijesta ribari ne uzimaju i zaštićena je bez obzira na veličinu. Vrlo lako ih je prepoznati mada znaju biti blank, srebrne boje ili potpuno mrke.

Za razliku od stacionarne potočne pastrmke migracione forme, pogotovo morska forma može dostići gigantsku veličinu i do magičnih 20kg.

Već trideset godina iz sezone u sezonu intenzivno pratim ovaj godišnji ciklus i svaki put otkrijem i doživim nešto novo, iznenađujuće i fascinantno.
Znajući sve ovo, koliko je težak opstanak pastrmke, kroz šta sve prolazi, vremenom čovjek razvije očinski odnos prema prirodi i postane njen zaštitnik. I ne samo ja, već svi mi koji živimo i lovimo pored ovog raja koji nam je poklonjen da ga uživamo, čuvamo i njegujemo.

Piše: Osman Viba Bejtović

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

*