Popravka štapa (II deo)

Slomljeni stap - traumaVjerujem da se većini ribolovaca desilo da na ovaj ili onaj način slomi neki svoj štap. Po pravilu to je štap kojim najčešće lovimo. Većina ih strada u gepeku i vrata auta mada nije rjetko da puknu u samom ribolovu. Zna se desiti da otežana nimfa ili strimer, prilikim mahanja, udare u štap i da ga slome. Udarac u granu prilikom kontre na nekom potoku može slomiti štap, greška kod proizvodnje,   Da ne nabrajam više. Realnih situacija je mnogo. Ovo je nastavak teksta iz prethodnog broja Mušičara.

TREĆI PRIMJER
(Štap klase 5, dvodjelni, vršni dio slomljen 20-ak cm od sastava)

materijal za popravak

materijal za popravak

Na ovom mjestu štap se najviše savija i tu trpi najveće opterećenje. Otprilike je to područje na kojem »osjećamo« akciju štapa odnosno sam štap. Ovde ćemo pored spoljnjeg koristiti i unutrašnji umetak od fiberglasa, ali ne kratak kao u predhodnom slučaju. Da bi štap održao prijašnju akciju umetak ne valja da bude ni predug ni prekratak. Ne želimo da nam se štap nakon popravke ponaša jači ili slabiji za dvije klase. Predug umetak, smanjuje savijanje štapa na tom mjestu. Prekratak umetak neće pomoći spoljnjem rukavcu da ravnomjerno rasporedi silu naprezanja i štap će neminovno pući, nakon par zabačaja. Iz iskustva se došlo do umetka dužine od 4 do 5cm. Jedan od načina da utvrdimo dužinu umetka (mada to nije opšte pravilo) je da izmjerimo prečnik štapa na puknutom mjestu i pomnožimo ga sa 7. Tako će u svaki dio umetak ulaziti po 3,5 dužine prečnika. U ovom slučaju napravićemo umetak dužine 5cm. Kad postavimo umetak na mjesto vidjećemo da on sam nije dovoljan da podnese bilo kakvo opterećenje. Zato ćemo spoj ojačati spoljnim rukavcem, i kombinacija ova dva djela učiniće da štap zadrži svoju prvobitnu akciju. Spoljni rukavac treba uvjek biti duži od unutrašnjeg. Pravilo je da su prepusti po dvije debljine štapa, a ovdje je to oko 12mm, i još ćemo dodati po 8mm na konuse na krajevima tako da dobijemo rukavac dužine od 9cm. Ovaj prepust će omogućiti da štap pravilno prenosi opterećenje tako da ne dođe do ponovnog pucanja blanka, što bi se desilo da spoljni rukavac nije duži od unutrašnjeg. Postupak stavljanja rukavca je isti kao kod prehodnih slučajeva, samo što sada imamo dosta više vođica da skinemo i posle ponovo postavimo.

max 0

max 01

max 1

max 2

max 3

max 4

max 5

max 6

max 7

Kome je to naporan proces objasniću jedan način kako da to uradimo, a da ne skidamo vođice. Nije nikakav trik Dejvida Koperfilda, ako ste pomislili na to. Ukratko uzećemo spoljni rukavac i tanjim djelom ga nasloniti na deblji kraj gornjeg djela, vidjećemo da ne može proći. Sada uzmemo sitni brus papir, napravimo tanji fišek, tako da može ući u spoljni rukavac i njime napravimo blagi konus na rukavcu, tako da može da naiđe bar malo na gornji polomljeni dio. Okretanjem oko svoje ose nabacimo još malo rukavac na gornji dio i malo ga na silu gurnemo. Doći će do uzdužnog pucanja rukavca, ali ćemo ga postaviti na mjesto. Rukavac neće pući cjelom dužinom , to je otprilike 1/4 do 1/2 od ukupne dužine, a to neće narušiti bitno njegovu ulogu. Pukotinu će sanirati konac i završni sloj epoxi smole. Popravljeni spoj završno obrađujemo isto kao predhodne.
To je pravilo. Ovaj spoj je po karakteristikama najsličniji normalnom sastavu sekcija štapa i ponašaće se kao takav.

ČETVRTI PRIMJER
(Štap klase 5-6, donji dio slomljen ispred prve vođice)

Ovo je primjer više rekonstrukcije, nego popravke. Desilo mi se da mi je štap bio u gepeku i da ga je, prilikom vožnje, teška kutija sa alatom doslovno zgnječila na donjem djelu, malo iznad prve vođice. Štap je prepolovljen, a djelovi su dodatno uzduž ispucali. Oštećenje se pruža po nepuna 3cm na obje strane. Potrebno je skinuti vođicu koja se nalazi u neposrerdnoj blizini, pa zatim odstraniti oštećeni dio. Provjerimo dokle su pukotine otišle. Za svaki slučaj dodamo po par milimetara, obilježimo mjesta, namotamo po malo trake do označenih mjesta i trougaonom turpijom odstranimo oštećene djelove. Ivice trake će nam poslužiti kao graničnik, a sječenje vršimo tako što, turpijamo, stalno okrećemo štap oko ose, da bi na kraju ravnomjerno odsjekli oštećene komade. Kad smo to uradili potrebno je ivice ovih djelova zaravniti brus papirom. Ovaj lom možemo sanirati isto kao predhodni slučaj, ali će štap biti kraći. Da bi vratili štap u prvobitno stanje malo više ćemo se potruditi. Oštećeni dio koji smo izbacili je dužine oko 6cm. Potrebno je prvo da napravimo unutrašnji umetak, a pošto je ovo donja sekcija štapa, štap je tu krući, a pogotovo što nam fali nekih 6 cm. Koristićemo grafit. Nađemo odgovarajući dio i od njega napravimo umetak, tako da ulazi u oba djela po 4cm (+/- 5%). Kad dodamo onih 6cm koje smo odbacili – to je ukupno oko 14cm. Prilikom postavljanja umetka idealno bi bilo da djelovi naliježu čvrsto, na umetak, a da razmak između djelova ostane oko 6cm, ako namjeravamo da zadržimo pravu dužinu štapa. Stvari nisu uvjek idealne, pa ćemo možda morati malo korigovati prečnik umetka na djelu gdje ulazi u gornji dio. To ćemo uraditi brus papirom, ali ne previše kako ne bi puno smanjili debljinu zidova umetka, jer bi ga oslabili. Nekad to i nije potrebno, sve zavisi kakav smo grafitni dio našli za umetak, ali malo ga stanjiti brus papirom kako bi »pasao« neće mu nauditi. Sve to dodatno treba učvrstiti spoljnim rukavcem. Kako je umetak manjeg prečnika od štapa, a djelovi su razmaknuti oko 6cm vidno je primjetna ta »praznina« između djelova. Prije pravljenja i postavljanja spoljnjeg rukavca potrebno je popuniti nečim tu prazninu. Za to će nam poslužiti dio ogovarajućeg prečnika i to od fiberglasa. Isječemo ga u odgovarajućoj dužini, zaravnimo krajeve. Na slici se vide svi ovi djelovi.

Skinemo sa umetka gorni dio štapa, nabacimo dobijeni dio, umetak, da bi popunio onu prazninu, pa onda vratimo gornji dio na umetak. Naravno koristimo ljepak za sve ove radnje isto kao i ranije. Ovaj dio koji smo stavili, da popuni prazninu, dobijenu odbacivanjem oštećenog djela, treba da bude istog ili neznatno manjeg prečnika od štapa na tom djelu, kako ne bi smetao spoljnjem rukavcu da dođe na svoje mjesto. Slobodno ga možemo dotjerati na mjeru koristeći brus papir. Spoljni rukavac ćemo napraviti tako da mu prepusti u odnosu na umetak budu po 1cm i dodamo još po 1cm na konuse na kraju. Tada ćemo dobiti dužinu od oko 18cm. Nabacimo lijepka, postavimo spoljni rukavac na mjesto, privremeno stegnemo krajeve koncom i sačekamo da se ljepak osuši. Nakon toga skinemo privremeni konac, namotamo završni konac preko svega, postavimo vođicu na mjestu koje je sad na donjoj polovini rukavca, učvrstimo je koncom i pređemo sve završnim epoxidom.

Popravka je gotova i štap bi trebao da se ponaša kao pre loma. Svaka opravka vuče za sobom malo povećanje težine samog štapa, od po nekoliko grama, zbog dodatnog materijala, ali je sama opravka bitnija i to ne utiče previše na popravljeni štap.

Svi gotovi predhodni primjeri se vide na slici dole. Nakon više opravki, prvenstveno kros iskustvo i dostupnu literaturu vezanu za ovu problematiku, došao sam do pravilnih mjera za unutrašnje i spoljne rukavce na određenim mjestima na štapu. To varira zavisno od mjesta na kojem je lom, pa sam zato i pokušao da opišem lomove duž cjelog štapa. Primjera ima još, ali o tome drugi put.

slika 5 max

Za one koji se odluče da poprave neki svoj polomljeni štap, nadam se da sam uspio bar malo da pojasnim način pravilne popravke.

Tekst, foto i popravka: Max

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*