Popravka štapa (I deo)

Slomljeni stap - traumaPopravka štapa (I deo)

Vjerujem da se većini ribolovaca desilo da na ovaj ili onaj način slomi neki svoj štap. Po pravilu to je štap kojim najčešće lovimo. 

Većina ih strada u gepeku i vrata auta mada nije rjetko da puknu u samom ribolovu. Zna se desiti da otežana nimfa ili strimer, prilikim mahanja, udare u štap i da ga slome. Udarac u granu prilikom kontre na nekom potoku može slomiti štap, greška kod proizvodnje, … Da ne nabrajam više. Realnih situacija je mnogo.

Po nekom pravilu, što je štap bolji, sa više moduliranim grafitom (modulacija grafita može se tumačiti kao koeficijent krutosti), prije pukne. Što je grafit, od kojeg je napravljen blank štapa, bolji to je štap lakši, skuplji, ali i osjetljiviji na udare. Mnogi proizvođači stavljaju neki zaštitni sloj preko blanka, omotaju ga kevlar vlaknima ili jednostavno napišu da je štap zaštićen »nečim«, a mi ne znamo čim, ali sve je to što bi naš narod rekao »u pet deka« i može da pukne. U današnje vrijeme gotovo svi proizvođači štapova daju pet godina do, kako oni kažu, »lifetime« tj. doživotne bezuslovne garancije za svoje štapove. Ovo zadnje se odnosi na skuplje modele i možete ga pregaziti autom, stati na njega, prelomiti preko koljena, nije bitno kako je štap slomljen, oni garantuju da će ga zamjeniti novim. Naravno da će vam zamjeniti slomljeni štap koji ste skupo platili, ali taj proces nije uvjek ni brz ni bezbolan za ljude koji žive u zemljama, gdje se proizvodjači štapova nalaze, a kamoli za nas na Balkanu.

Bilo kako bilo mnogi od nas se odlučuju da poprave, odnosno osposobe slomljeni štap za akciju. Razloga za to je mnogo, neko neće da čeka u sezoni mjesec ili dva da mu se štap vrati sa reklamacije, neko je sentimetalno vezan za štap, a neko jednostavno nema tu mogućnost. Za one koji se odluče da repariraju neki svoj slomljeni štap opisaću nekoliko primjera i kako da to najbolje urade. Svi se primjeri odnose na štapove grafitne konstrukcije.

Primjer 1. Štap klase (AFTMA) 4, dvodjelni, vršni dio slomljen na sredini prve vođice do vrha.

Primjer 2. Štap klase 6, dvodjelni, vršni dio slomljen 30-ak cm od vrha, između druge i treće vođice.

Primjer 3. Štap klase 5, dvodjelni, vršni dio slomljen 20-ak cm od sastava.

Primjer 4. Štap klase 5-6, donji dio slomljen ispred prve vođice.

SVRHA POPRAVKE

Kada sastavljamo dva slomljena djela štapa, namjera je da se, nakon komletne opravke, taj sastavljeni dio ponaša isto kao original, da ima istu akciju i da s njim imate isti osjećaj kao prije loma. Iz toga proizilazi da materijal sa kojim vršimo opravku treba biti, koliko je moguće, približno istih karakteristika kao dio štapa koji popravljamo, tj. slične savitljivosti, tvrdoće itd., ali mnogo važnije je da postignemo propisane karakteristike štapa. Poslije opravke štap treba da ima isti balans, savitljivost i snagu kakvu je imao prije. Pošto je svaki grafitni štap konusan i šupalj, kada se slomi, logika nam nalaže da za njegovo spajanje koristimo konusni umetak ili vanjski rukavac, od sličnog materijala i odgovarajućeg prečnika. Ljudi svašta stavljaju u štap prilikom opravke, konusne umetke od aluminijuma, mesinga, čelika, plastike, drveta … Mogao bih nabrajati do sutra, ali pokazalo se da je najbolji fiberglas i grafit koji možemo nabaviti od starih polomljenih štapova. Pređimo na opis navedenih primjera.

slika 1 max

PRVI PRIMJER
(Štap klase (AFTMA) 4, dvodjelni, vršni dio slomljen na sredini prve vođice do vrha)

Prvi primjer pokazuje slomljeni vršni dio štapa na sredini prve vođice od vrha, što se može vidjeti na slici br. 1. Ovo je čest slučaj kod visoko moduliranih grafitnih štapova, razlog može biti pretegnut konac kod postavljanja vođice pa da na tom mjestu štap dobije ovalni oblik i prilikom savijanja pukne. Prvo što treba da uradimo je da skalpelom ili žiletom pažljivo odstranimo epoxid kojim je završno obrađena vođica, konac kojim je namotana vođica, i samu vođicu. Treba paziti da se dodatno ne ošteti štap. Zatim uzmemo sitni brusni papir granulacije oko 220 (tzv. vodobrusni) i pažljivo obradimo puknute ivice djelova koje namjeravamo spojiti. Tu nema puno posla s obzirom da su puknuća na takvim mjestima »čista«, odnosno djelovi nisu napukli uzduž nego poprečno, kao da je odsječeno, tako da samo trebamo malo oboriti ivice slomljenih djelova. Voditi računa da to ne bude previše, da prečnik ta dva djela bude koliko je moguće isti. Sada dolazi na red pravljenje spoljašnjeg rukavca, u daljem tekstu zvaćemo ga rukavac, pomoću kojeg ćemo spojiti ova dva djela. Štap je grafitni. Cilj nam je da dobijemo popravljen štap istih karakteristika kao pre loma. Logično je da uzmemo dio nekog starog grafitnog štapa i od njega isječemo odgovarajući rukavac. Napravilmo rukavac, nabacimo lijepka, spojimo djelove tako da prvo gornji tanji dio provučemo kroz rukavac, a potom sve to nabacimo na donji slomljeni dio, postavimo skinutu vođicu, pređemo je koncem, zatim sve završimo epoksi lakom.

Na prvi pogled štap izgleda odlično i zadovoljni smo, ali kad ga probamo i malo napregnemo desiće se da pukne ponovo par centimetara od popravljenog mjesta. Da objasnim šta se desilo. Kada smo postavili grafitni rukavac na mjesto i zaljepili ga, povećali smo debljinu štapa na tom mjestu, a pošto je približno isti materijal na tom mjestu štap postaje krući. Mjesta podložna većem savijenju su na samim krajevima rukavca i prilikom opterećenja neminovno dolazi do pucanja. Zaključak je: ako za ovo ili slično polomljeno mjesto koristimo grafitni rukavac slične modulacije doći će do povećanja krutoće na mjestu sastava i uzajamno smanjenu otpornosti na lom na mjestima gdje su krajevi rukavca. Rješenje je da se za spoljni rukavac uvjek koristi mekši materijal t.j. niže modulacije, odnosno fiberglas.

POSTUPAK SPAJANJA

Na ovom mjestu štap je tanak i konus je veoma mali tako da ćemo koristiti samo spoljni rukavac. Njega ćemo isjeći od djela nekog starog fiberglas štapa istog konusa i približno iste debljine zidova. Treba da bude čist, neobojen, a ako nije, brusnim papirom ćemo skinuti boju sa njega. Sječenje grafitnih ili fiberglas djelova se vrši konusnom turpijom, nikako nekom testerom zato što je struktura materijala u oba slučaja vlaknasta i upotrebom testere bi dišlo do uzdužnog pucanja i kidanja vlakana. Izmjerimo prečnik djelova na slomljenom mjestu, debljinu zida djela od fiberglasa i pomoću toga odredimo na kom ćemo djelu isjeći rukavac za spoj. Rukavac bi trebao odprilike biti dug oko 4 cm. Trebao bi naići na donji, deblji, dio oko 2 cm, a isto toliko na gornji, tanji, dio. Dobili smo rukavac dužine 4 cm. Trebamo skinuti vršnu vođicu sa gornjeg djela, provući ga kroz rukavac, blago zategnuti, da se uvjerimo da nalježe cjelom površinom i nabaciti isti rukavac širim djelom na donji dio, da nalegne fino i dotakne gornji dio. Sve to rastavimo i sledeće što radimo je obaranje ivica na krajevima rukavca otprilike pod uglom od 15 stepeni u odnosu na osu istog i to u dužini od oko 4 mm. Da bi sada sve ove djelove sastavili potrebno je koristiti neko ljepilo. Vani se koriste specijalni ljepci za tu svrhu (RodBond je ponajbolji, ali nisam siguran da se može nabaviti kod nas). Oni su u principu slični ili isti kao bilo koji dvokomponentni bezbojni epoxidni ljepak, koji se može kupiti kod nas, i ja taj i koristim. Prije svega, sve djelove, koji se lijepe treba dobro očistiti od bilo kakvih nečistoća, pogotovo obratiti pažnu na unutrašnje zidove. Probajte još jednom rukavac da se uvjerite da je legao na mjesto. Ako je sve u redu skinite ga. Pripremite lijepak i prvo namažite gornji, tanji, dio malo više od 2 cm od obrađenog puknuća prema gore, zatim ga provucite kroz rukavac da nalegne potpuno i pri tome okrećite rukavac oko svoje ose da se lijepak bolje rasporedi. Radite ovo osjećajno da ne bi rascjepili rukavac. Nije loše prije svega namotati par namotaja ljepljive trake na krajeve rukavca. Sada stavite lijepak na donji dio da pokrijete malo više od 2 cm od puknuća i nabacite slobodni dio rukavca na donji dio. Okrećite ga oko ose dok ne legne na mjesto. Štap je sada sastavljen i sastav se nalazi na sredini rukavca. Očistimo višak lijepila, sačekajmo pola sata da lijepak počne da se učvršćuje i onda skinemo traku sa krajeva rukavca. Gotov kompletan sastav prije stavljanja konca i završnog epoxi laka treba tretirati brusnim papirom granulacije 400. Rukavac uključujući po milimetar prepusta treba preći koncem. Možemo koristiti konac kojim učvršćujemo vođicu. Da ne bi pravili previše zadebljanja na sastavu, odnosno da ne bi stavljali dupli konac, stavimo vođicu na sastav, označimo mjesta između stopa vođice, uklonimo je i toliko konca namotamo na sastav. Zatim postavimo vođicu na mjesto. Koristimo isti lijepak, da namotani konac dođe tačno između stopa i namotamo konac na stope tako da ne prelazi preko konca na sastavu. Na kraju dolazi završni sloj epoxidnog laka(lijepka) i popravka je završena. Završni sloj laka treba da pređe po par milimetara od krajeva rukavca. Sastav je neprimjetan, a štap je ponovo u funkciji i ponaša se baš onako kako bi trebao.

DRUGI PRIMJER
(Štap klase 6, dvodjelni, vršni dio slomljen 30-akcm od vrha, između druge i treće vođice)

Lom koji smo obradili u prvom primjeru je pri vrhu štapa i pri velikom opterećenju štapa, prilikom vađenja veće ribe ne trpi neko veće opterećenje, uglavnom je štap na tom mjestu prav. Na tom djelu najviše opterećenje će trpiti prilikom samog mahanja. Ali kako se spuštamo od vrha prema dolje štap je sve više izoženiji savijanju i uvijanju. Na ovom primjeru ćemo obraditi lom koji se nalazi nekih 35cm od vrha. Moment savijanja je dosta izražajniji na ovom mjestu pa ćemo zato koristiti malo duži rukavac. Napravimo odgovarajući rukavac dužine 4,8cm, oborimo ivice isto kao u prvom slučaju. Savijanje na ovom mjestu je toliko izražajnije da vrlo lako može rascjepiti vanjski rukavac čak i kada ga pređemo koncem i završnim epoxijem. Kako bi pravilno rasporedili opterećenje na ovom mjestu ćemo koristiti, pored vanjskog i unutrašnji rukavac, t.j. umetak. Napravićemo ga ili od fiberglasa ili od grafita, svejedno je s obzirom da će biti svega oko 8 milimetara. Ne treba praviti  previše dug umetak jer bi previše ukrutio popravljeno mjesto što bi rezultiralo nepravilnim savijanjem i gubljenjem prijašnje akcije. Ovako će samo da pomogne da se opterećenje pravilno rasporedi na spoju.  Sada da objasnim način pravljenja i postavljanja unutrašnjeg rukavca odnosno umetka. Za to će nam poslužiti vrh nekog starog fiberglas štapa slične debljine. U veći dio grafitnog djela, u kraj koji smo predhodno obradili, stavimo ovaj dio od fiberglasa, ubacimo ga koliko može ali ne previše da nebi pukao grafitni dio. Zabilježimo markerom mjesto do kojeg je ušao dio od fiberglasa i izvadimo ga. Sada od ooznačenog mjesta odmjerimo po 2 centimetra i odsječemo taj komad, tako da smo dobili rukavac od 4cm. Sada brus papirom oborimo ivice pod 45 stepeni, ubacimo taj rukavac u veci dio sekcije štapa koji popravljamo ( u daljem textu- donji dio) i to sa šire strane tako da jedan dio izađe vani na mjestu gdje je sekcija pukla. Izvučemo rukavac koliko može ali na previše, opet da nebi došlo do neželjenog pucanja. Zabilježimo mjesto na kojem je rukavac izašao,  izvadimo rukavac i sada ga skratimo tako da ostavimo po 4mm od oznake sastava. Nakon toga namažemo lijepkom unutranju stranu donjeg djela na mjestu obrađenog loma na dužini oko 0,5cm, zatim ubacimo rukavac u isti i to sa šire strane tako da prvo ulazi tanji dio rukavca, pustimo ga da slobodno prođe do kraja. Kad naiđe na lijepak može stati tako da treba imati komad tanke ali čvrste čelične žice, ili nešto slično, kojim ga možemo pogurati da djelom izađe iz donjeg djela kako bi ga prihvatili i osjećajno izvukli do ranije označene pozicije (oko polovine),  pri tome ga okrećemo oko ose da se lijepak što bolje rasprostrani. Očistimo višak lijepka sa rukavca koji viri iz donjeg djela i sačekamo 15-ak minuta da lijepak malo stegne. Sada namamažemo lijepkom dio rukavca koji viri iz donjeg djela i na njega postavimo gornji dio slomljene sekcije,  s tim što njega sad okrećemo oko ose dok ne legne na mjesto i naravno da se  lijepak rasprostrani . Odstranimo višak lijepka sa sastava i sačekamo nekih pola sata da lijepak počne sve to da veže u jednu kompaktnu cjelinu. Potom nanesemo lijepak na mjesto gdje će doći spoljni rukavac. Kad smo to završili slijedi nabacivanje spoljnog rukaca, on će sredinom doći tačno na mjesto sastava. Ostaje završno nabacivanje konca i epoxija kao u predhodnom slučaju. Nakon nekoliko sati, kada se lijepak osuši, uzmemo u ruke popravljeni dio otprilike po 30cm od saniranog loma i savijemo ga u luk.  Sanirani lom će se naći u centru luka i ako smo sve uradili kako treba, luk će biti konstantan, pravilan, bez zaravnjenih mjesta na djelu gdje je rukavac ili naglih krivina. Ako se desi ovo zadnje, nešto nije u redu. Ili je rukavac predug ili prekratak ili je puno debljih zidova od štapa.

Priredio: Max

Nastavak o popravci štapova u narednom broju Mušičara.

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*