Nimfa zečje uho

Nimfa zečje uho

Ze-U!
… sa tih ušiju divljeg zeca sam probirao i strickao vrške najfinijih dlačica kako bi od njih napravio to famozno Zečje uho o kojemu su svi pričali i koje onako mrtvački bode krupne pastrve i lipljane. Međutim, to upredanje dlačica oko konca meni nije išlo tako lako. Zapravo, nije išlo nikako. Naime, tih precizno izbiranih i poštrickanih dlačica iz uha divljeg zeca je po pokušaju upredanja najviše bilo po stolu i mojim trapericama. Provlačio sam konac preko voštanice, ali nije to-to. Te iste, tako na majušno oštrickane dlačice se i jesu lijepile za navošten konac. Ali tako navezano tijelo mušice mi se činilo previše plijesnivo i nije bilo lijepo za oko. Po glavi sam stalno prevrtao kako je moguće da tko drugi može zavrtjeti ovako mikronizirane vrške dlačica oko konca, a ja ne mogu. Moji prsti su fini i osjetljivih jagodica, ali ne ide. Ne mogu ih zavrtjeti i gotovo. Čak ni sa duplim koncem, a kamo li oko jednoga. Takvo što me propisno živciralo.

Netko je ovdje glup ili previše laže. Pa svi vidimo kako je poddlaka na zečjem uhu crna. Ako tu crnu podlaku počupam sa ostalim dlakama sa uha onda ću to lako upresti, a nimfa će biti crna, a to ne može.
U čemu je štos?
Mušice viđene u jednoj trgovini u Trstu se i zovu Zečje uho, ali pređa je sumnjiva. Na tim mušicama nije dlaka sa uha zeca, tko zna od čega je? Možda od kunića ili je nekakva druga obojena sivkasta dlaka. Katalozi lažu do temelja. Kao prvo i prvo to je imitacija nimfe kamenjarke, a ove dlake su sivkaste, a ne žućkaste kao ono lijepo tijelo nimfe velike kamenjarke. Američki i Engleski katalozi lažu. Mušice koje su oni pokazivali pod zečje uho nisu od dlačica sa uha divljeg zeca. To je obojena dlaka domaćih kunića. Divlji zec nije milijardu %.

Tupo sam gledao u krzno divljeg zeca, posebice u one krasne dlake na šapama i prsima. Potpuno odgovaraju bojama tijela velikih nimfi. No to nije to zečje uho, ovo je još bolje. Ali kako ih onako fino dobiti na udici, ta trebam samo ove jantarno žućkaste vrhove. Dlačice sa ovih šapica su još deblje što znači da će još više lepršati oko mene.

Po mislima sam, najviše iz nemoći, razmišljao kako na udicu dobiti glat fina tijela nimfi od najfinijih vrhova tih izuzetnih dlačica. U vezi toga nisam imao nikakvu ideju, a sa tim se nisam mogao pomiriti. Pitao sam i neke ribiče koji dolazili u moj lokal, ali njih ni najmanje nije zanimalo. Oni su jednostavno lovili na par istih mušica i to im je bilo dovoljno. Izgarao sam od radoznalosti, kako, kako … kako?
Sve do jednog dana! Zapravo, hvala čovjeku koji je u rukama nosio kolut bodljikave žice. Svi smo znali kako izgleda bodljikava žica, ali sinulo mi je kako ću sve one mikro vrhove dlačica zavrtjeti na udicu. Iz bodljikave žice, svako desetak centimetara, izbiju oštri vršci, a iz mog končića će izbijati tisuće dlačica od kojeg ću dobiti tijelo nimfe. Kad iz četiri upletene žice mogu izbijati oštri vršci onda može i onako kako mislim da može.

Na stolu sam imao žutu svilu, otkinuo sam pedalj te svile, jedan kraj sam zalijepio selotejpom za stol. Ostali dio svile sam raščešljavao četkicom za zube dok nisam dobio maximalnu raspredenost te svile. Zatim sam i drugi kraj tako raspredene svile zalijepio selotejpom. Tko zna koliko sam naštrickao tih vrhova krasnih dlačica i posipao ih po raspredenoj svili. Sa jednog kraja sam odlijepio selotejp i kažiprstom zavrtio svilu u končić. Moj Božeeee, hahaaa, dosta tih vrhova dlačica je otprhnulo oko mene, ali tanke i brojne niti svile su pohvatale bitno. Aaa, blago meni, vidi ovo, svila se ni ne vidi od izbijenih dlačica kroz nju. Napokon, likovao sam u sebi, napokon te imam. Ma vidi kako je ovo prhko i fino, kakva lijepa boja.

Sa nestrpljenjem sam napravio nimfu od tog dobijenog končića raspredena svila + vršci dlačica. Ta nimfa mi je izgledala bajkovito … bajkovito. Uzeo sam je u ruku kako bi ju pokazao jednom prijatelju i naletio na mjesnog poštara koji je također bio ribič.
– Der’ ‘amo, ti mi tribaš, nu …
– Šta ja … vidi ovu ‘baju’
– Pušći sad baje, drž’ poziv za vojsku. Bacilo te u Obrenovac, tamo ti je Sava, ima soma. Di san ja bio, aiii … Prokletije … biži, biži.

Zatečen poštarom i pozivom tupo sam zurio u poziv i brzo sračunao kako ću se ‘skinuti’ taman za ZOI ‘84. Kako ću bez Cetine tih 15 mjeseci i…

Boško Klarić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

*