Naš otvor sezone 2022. na Plivi

Naš otvor sezone 2022. na Plivi

Svim strastvenim ribičima otvor ribolovne sezone trenutno je na pameti. Moj prijatelj Jure i ja odlučili smo ovosezonski „otvor“ napraviti na izazovnoj Plivi.

Vrijeme nas je savršeno poslužio. Prelijep sunčan i relativno topao dan svanuo je 24.2.2022. a mi smo već oko 9h bili na recepciji LTG kompleksa gdje smo kupili dozvole, probacili koju priču s domaćinom Prpom. Obukli se i uputili na vodu.

Voda je bila visoka i jaka! Odmah smo znali da se nećemo dobro provesti bez obzira na fantastičan sunčan i topao dan. No, to nas nije obeshrabrilo. Odmah na početku u brzaku i Jure i ja gubimo lijepe ribe koje smo uspjeli prevariti teškim nimfama. Sretni smo, jer već u prvih pola sata sam imao neku akciju.

Ovo je prva riba sezone! Upis veseli ma koliki bio!

Nastavljamo s „oranjem“ po dnu s velikim i teškim nimfama i to se isplatilo. Lijepa plivska potočara „pala“ je na „crvića“. Nije velika ali veseli.
Premještamo se nizvodno i tražimo mjesta na koje možemo malo „zagaziti“ u hladnu Plivu! Visina vode nije bio toliki problem koliko nas je mučio snažan Plivski tok!
Lipljani su bili raštrkani, teški za locirati. A svatko ko je bio na Plivi zna koliko su izbirljivi. No, upornost se isplati. Dobivam malog lipljana, jedan mi spada, a isto se događa i Juri.

Pliva je inače poznata kao izrazito hladna rijeka i tijekom ljeta, sad zamislite kako je zimi! 
Sva sreća Simms nije iznevjerio!

Jure izlazi iz vode kako bi ugrijao promrzle noge, a ja nastavljam sa „serviranjem“ raznih imitacija. Hodajući po mostu i gledajući vodu Jure primjećuje ozbiljan primjerak potočne pastrve. Zove me, i daje upute gdje se nalazi. Skidam nimfu stavljam svog favorita među (wolly) „bagerima“ i krećem prema mjestu na kojem je Jure locirao potočaru. Ja sam bio iznad mosta, a ona se spustila nizvodno taman da mi Jure vrhom svog štapa pokaže točnu lokaciju. U prvom zabacaju slušajući Jurine upute („sad trzni, eto je, KONTRA“) bila je na štapu. U tom trenu kreću problemi.
1. Ostavio sam 0.12mm najlon kojim sam lovio lipljane
2. Ona je jurnula nizvodno nekih 30m
3. Backing je bio vani za 10 sec borbe (nije to zapravo ni bila borba, samo sam je pustio da ode gdje hoće)
4. Ja sam se nekako morao povući ispod mosta da ne „zaplivam“ i završim u kod hidroelektrane.
Nakon što sam uz jedvite jade prošao ispod mosta i stavio ribu pod kontrolu shvatio sam da imam neke šanse da ova riba završi u meredovu i na slikanju. Jure je trkom s mosta otišao nizvodno ispod ribe i vrlo brzo i elegantno sakao ribu. (U par koraka i on je zamalo završio pod vodom). Slavlje je počelo! Woohoo.

Nakon fotkanja i puštanja ribe u svoje stanište otišli smo na kavu kod Slavice koja je uvijek nekako posebna.

Nakon, pauze nastavljamo s ribolovom no ovaj put na „livadama“. Još uvijek pod dojmom prvog ulova bezbrižno sam koračao rubom i bacao razne nimfe. Te se uvijek nekako vraćao onim plivskim klasicima s kojima sam uvijek dobro prolazio.

Upravo taj jedan klasik prevario je velikog lipca koji je uz kraću borbu završio u meredovu. „Živko“, čuvena muha prijatelja mi Vladana (Vladimir Glamočak) je odradila posao. To je bio veliki lipljan. Moj najveći s Plive! 50cm ravno. Kratko slikanje i nastavak dalje!

A Jure se mučio s jednim gospodinom koji nije reagirao ni na jednu muhu koju mu je prezentirao. Nije htjela. Kako kaže jedna pjesma. I zbilja nije htjela. Sretni i zadovoljni vratili smo se do auta, presvukli spakirali i krenuli doma napunjenih baterija s još jednim prelijepim iskustvom s Plive.

Bistro.

Branimir Šola

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

*