Moja iskustva sa Gacke

Dragi čitatelju,

prije svega iskoristio bih ovu priliku da se zahvalim gosp. Ivanu Korhneru na lijepim riječima, ukazanom povjerenju i prilici da napišem nekoliko riječi o svom iskustvu mušičarenja na smaragdnoj ljepotici, rijeci Gackoj. Kako bi stvari od početka stavili u pravu perspektivu trebaš znati, dragi čitatelju da ja, autor ovog teksta nisam profesionalni mušičar /natjecatelj/, mušičar s dugogodišnjim iskustvom, već veliki zaljubljenik u prirodu koji je igrom slučaja počeo otkrivati čari mušičarenja prije nekih pet godina. Većinu tog vremena proveo sam čitajući razne materijale o insektima, vrstama umjetnih muha i različitim tehnikama mušičarenja, kao i u skupljanju različitih materijala koji se koriste pri vezanju umjetnih muha. S obzirom da u svojim počecima nisam poznavao ljude koji bi bili voljni pomoći nekome tko tek ulazi u ovaj predivni sport, „svoje učitelje“ pronašao sam u on-line časopisu Mušičar kao i na raznim youtube kanalima. Kažu da je svaki početak težak, pa zašto bi onda moj bio drugačiji. U razdoblju od 2014. – 2018. godine pretežno sam vezao suhe imitacije te provodio sate i sate pokušavajući sam savladati tehniku zabacivanja i prezentacije suhe muhe. U već spomenutom periodu lovio sam isključivo na rijeci Ričici, koja se nalazi u neposrednoj blizini mjesta Sveti Rok. Nije tu bilo velikih ulova, ali netaknuta priroda, bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta kao i želja za učenjem bili su dovoljan razlog da ustrajem.

Slika 1. Rijeka Ričica.

Trenutak koji je bio svojevrsna prekretnica u mojoj mušičarskoj avanturi desio se početkom ove, 2019. godine, kada sam (napokon) upoznao nekoga tko dijeli moju strast i ljubav prema prirodi i mušičarenju, a da živi u mojoj neposrednoj blizini. Ta osoba je Kristijan Kranjčević, na čiji sam nagovor i pristao doći na otvorenje ribolovne sezone 2019. na rijeci Gacki. Moram priznati da sam se isprva premišljao (zbog straha od „osuđivanja“ od strane iskusnih mušičara), ali Kristijan nije odustajao od inzistiranja da dođem i zbog toga mu se i ovim putem želim zahvaliti. Od prvog zabačaja u rijeku Gacku, dana 2.3.2019. znao sam da sam pronašao svoje utočište.

Gledajući unatrag na svoju prvu sezonu na našoj smaragdnoj ljepotici, ne samo da sam uvidio kako je moj strah od osude bio neopravdan, već sa sigurnošću mogu reći da je ova sezona uvelike nadmašila sva moja očekivanja. Upoznao sam veliki broj istomišljenika i stekao nova poznanstva od kojih su se neka pretvorila u prijateljstvo. Jedan takav slučaj odnosi se i na gosp. Marka Petrušića s kojim sam imao zadovoljstvo loviti u svibnju (maju – op.urednika) ove godine, a kako stvari trenutno stoje i sljedeće ćemo godine ponoviti to druženje. Spoznao sam da su mušičari u pravilu (a znamo da iznimke samo potvrđuju pravila) dobroćudni ljudi, a oni među njima koji imaju veliko iskustvo i znanje rado će podijeliti to znanje s nama početnicima. Upravo zbog takvih nesebičnih ljudi i sam postupam tako. Smatram da je to najmanje što mogu učiniti u znak zahvale onima koji su isto učinili za mene. A sada dragi čitatelju, vrijeme je da prijeđemo na konkretnije teme.

Vodeći se iskustvima sa Ričice, na početku ove sezone mislio sam da je proljetni ribolov na Gackoj izrazito težak te da će se s dolaskom ljeta situacija znatno popraviti. Ne moram ti niti reći, dragi čitatelju koliko sam bio u krivu. U razdoblju od početka ožujka (mart op.urednika) do kraja svibnja teže nimfe su odrađivale dobar posao u većem dijelu dana. Fazanke/zečije uho sa zlatnom/srebrnom tungsten glavicom, sa i bez tvz. flashback pokrova na opršju, na udicama veličine 10 – 12 radile su veći dio dana. Kako je temperatura zraka polagano rasla, tijekom travnja (april op.urednika) u razdoblju od 10:00 – 11:15 riba je bila aktivnija na površini i u vodenom filmu pa je u tim trenucima nimfa zečije uho s par namotaja olovne žice u opršju bila dobitna kombinacija.

Slika 2. Kalifornijska pastrva iz Gacke uhvaćena na TB fazanku.

Kristijan se na moje komentare o teškim uvjetima i iščekivanju ljeta, samo smješkao i ponavljao: „Vidjeti ćeš što je Gacka ljeti“. Tvrdoglava osoba poput mene, naravno da nije vjerovala kako vodena struja na istom potezu rijeke može biti jednako jaka pri visokom kao i pri niskom vodostaju. I tako je došlo ljeto. Ne samo da su vodene struje ostale praktički nepromijenjene, nego se pojavila i resa koja u proljeće nije značajnije otežavala ribolov, a točkaste ljepotice su sve više pažnje pridavale sitnim jednodnevkama. Lekcija naučena! U razdoblju od srpnja do druge polovice rujna (septembra op.urednika) uvidio sam koliko mušičarenje na Gackoj može biti zahtjevno i frustrirajuće. Ribolovci koje sam tada susretao na rijeci i koji su imali uspjeha uglavnom su koristili razne imitacije sitnih nimfi i tvz. emerger-a.

Dragi čitatelju, nadam se da te je ovaj moj kratki tekst podsjetio na tvoje početke te da i danas uživaš u ovom predivnom sportu baš kao što si uživao i onda, kada si tek počeo otkrivati predivni svijet mušičarenja.

Do nekog novog teksta ili susreta na Gackoj, bistro!!

Tomislav Alar

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*