Mekousna pastrmka

Mekousna faruk za otvaranje webMekousna pastrmka

Mekousna pastrmka je najzanimljiviji salmonid neretvanskog sliva koji je odavno privukao pozornost sportskih ribolovaca ali i ihtiologa. Zajedno sa makedonskom Belvicom (Acantholingua Ohridana), mekousna pastrmka je najstariji salmonid Balkana.

Po nekim procjenama u neizmjenjenoj formi egzistira još od Pliocena tj. preglacijalnog perioda – približno 2.5 miliona godina unazad.

Zbog svoje specifične morfologije razmatrana je kao arhaična vrsta pastrmke ili pra-pastrmka, formirana kao zasebna vrsta mnogo prije potočne pasmtrke (Salmo trutta).

Sigurno je jedna od najintrigantnijih vrsta čija je precizna klasifikacija bila upitna još od prvih studija na sistematizaciji balkanskih salmonida sredinom devetnaestog vijeka pa sve do danas. Karakteriše je upečatljiva sličnost i sa potočnom pastrmkom ali i sa lipljenom. Zanimljivo je da u Crnoj Gori uz rijeku Zetu, u narodu za mekousnu vrijedi naziv “lipijen”. Od lokalnih naziva u BiH se koriste još “meka”, “mekošica”, “mehkousnica”, te “zlousta” na rijeci Krki u Hrvatskoj.

Mekousna faruk1 web

Mekousna pastrmka je već u pretprošlom vijeku pobudila interesovanje ihtiologa. Prvi put je opisana 1851. godine od strane austrijskih ihtiologa i zoologa Johann Jakob Heckel-a i Rudolf Kner-a pod imenom Salar obtusirostris. Vjerovatno zbog njene sličnosti sa lipljenom Franz Steindachner je 1874. godine po prvi put svrstao mekousnu pastrmku u rod Thymallus pod imenom Thymallus microlepis. Ubrzo zatim mekousna pastrmka je postavljena u rod Salmo kao Salmo obtusirostris (Steindachner 1882.) da bi nakon toga zajedno sa makedonskom Belvicom svrstana u zaseban rod Salmothymus utemeljen od strane sovjetskog biologa i ihtiologa Lev Berg-a 1908. godine. Tek nakon novijih istraživanja DNK, modernim genetičkim metodama potvrđena je sistematska i taksonomska validnost mekousne pastrmke i dokazana je bliska relacija sa rodom Salmo (Aleš Snoj 2002.) te je mekousna pastrmka reklasificirana kao vrsta Salmo obtusirostris.

Karakteristike i navike

Mekousna pastrmka je lako prepoznatljiva po relativno maloj glavi i upadljivo zaobljenim i mekanim usnama koje se znatno razlikuju od usta drugih salmonida. Glavne osobine su joj izdužena gornja čeljust, mala mesnata usta sa malim zubima i bočno povišeno, snažno tijelo prekriveno sa crnim i nešto manjim brojem crvenih ili narandžastih pjega nepravilnog oblika sličnih slovu x. Boja tijela mekousne pastrmke u zavisnosti od staništa može varirati od tamno maslinaste sa srebrenim bočnim stranama do zlatno žute boje. Živi u jatima, naseljava hladne, duboke i mirnije dijelove toka iako se u odredjenim periodima može naći u maticama ili uz obalu. Mrijesti se u periodu mart-maj iako usljed vremenskih prilika i vodostaja vrijeme mrijesta može značajno varirati. U vezi mrijesta mekousne postoji lokalno mišljenje da traje duže od mrijesta ostalih pastrmskih vrsta Neretve. Nije rijetkost da joj mrijest u pojedinačnim slučajevima počne i u januaru da bi se završio čak u martu, uzevši u obzir kompletnu populaciju. Takodje, mekousna pastrmka ne putuje u udaljene krajeve na mrijest, nego se mrijesti na najbližem prikladnom mjestu ili ulazi u obližnje pritoke kao što je rijeka Buna ili Bregava.

Može dostići težinu od nekoliko kilograma, posebno u zaklonjenim i nepristupačnim mjestima. Nekad su redovno lovljeni primjerci od preko 4kg ali i danas se povremeno prijavljuju ulovi od preko 6kg. Postoji podatak da je u okolini Mostara ulovljen primjerak od 10kg i dužine od jednog metra a prepariran je u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu o čemu postoji službena zabilješka. Najčešći ulovi su težine od 500gr pa do 1.5kg i dužine od 30 do 50cm.

Mekousna faruk web

Stanište

Stanište mekousne pastrmke je ograničeno na samo nekoliko rijeka jadranskog sliva. U Neretvi je rasprostranjena u čitavom toku, od ušća u more pa sve do prirodne barijere, slapa ispod Treskavca u gornjem toku nadomak Uloga. Nadalje, ima je u pritokama Bregavi, Buni, Rami, Trebižatu, Jasenici kod Mostara a lovljeni su i primjerci u Hutovom Blatu. U planinske potoke mekousna pastrmka ne ulazi. Obzirom na stanište, mekousna kao i druge pastrmke može poprimiti drugačija obilježja. Interesantno je da će svaki iskusniji ribar sa Neretve lako prepoznati mekousnu iz gornjeg ili donjeg toka ili mekousnu iz Bregave ili Trebižata, ali ipak i dalje se radi o istoj vrsti.

Izuzev Neretve, u kojoj ima najstabilniju i najbrojniju populaciju, mekousna se može naći i u Hrvatskoj u rijekama Krka, Jadro, Žrnovnica, Cetina i Vrljika te u Crnoj Gori u slivu rijeka Zete i Morače. S obzirom na morfološka svojstva trenutno su definisana četiri varijateta mekousne pastrmke: Salmo obtusirostris oxyrhynchus koja naseljava Neretvu i pritoke, Salmo obtusirostris krkensis ili “zlousta” koja živi u rijeci Krki, Salmo obtusirostris salonitana iz rijeka Jadro i Žrnovnica te Salmo obtusirostris zetensis koja naseljava rijeku Zetu.

Tekst: Faruk Selvić

Preuzeto sa http://www.osrkonjic.org

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*