Lov mrene klasičnim mušičarenjem

OLYMPUS DIGITAL CAMERALov mrene klasičnim mušičarenjem

Već duže vrijeme uspješno lovim mrenu klasičnim mušičarenjem, sa svojim prijateljem i kumom Milanom Gradincem (Maksom). Možda se pitate otkud to? Zašto mrenu? Sve je krenulo sasvim slučajno, kada smo odlučili da posle više godina posjetimo rijeku Lim u potrazi za lipljenom.

Po svemu je to trebao biti uobičajen kamp od 7 dana odličnog ribolova i druženja, a još kad bi našli i krupnog lipljena, e to bi već bio vrhunski provod.

Prvi dan… nije bilo tako, jednostavno lipljena nije bilo (pastrmke takođe), čak šta više dobili smo informaciju od ribolovačkog društva u Rudom da su uveli zabranu lova lipljena. Kako su nam tad rekli, zbog pomora te ribe koji se desio prilikom čišćenja turbina hidroelektrane u Priboju! Šta sad? Nemamo kuda. Kamp je podignut, dan ranije, sve je raspakovano, postavljeno, čak je i ognjište u funkciji. Veče prolazi uz vatru i glasno razmišljanje. Donosi se odluka da lovimo, tu gdje već jesmo, i nigdje se ne mrdamo taman ništa ne uhvatili!
Drugi dan… naoružani smo alatom i materijalima za izradu mušica kao i štapovima za bilo koju vrstu klasičnog mušičarenja. Ali najbitnija stvar koju smo imali je VJERA. Obojica smo još odavno vjerovali da kod nas ne postoji riba koja se ne može hvatati mahačem. Svijest o tome se formira polako, godinama, iskustvom i obično ne primjetite da tako razmišljate sve dok vam određena situacija ne potvrdi ono u šta ste već duže vrijeme bili sigurni, a samo slučajnom situacijom to i dokazali. Namjerno kažem „slučajnom situacijom“, jer tad nisamo mogli ni zamisliti da spakujemo štapove i odemo 200 km (7 dana), da lovimo škobalja, ploticu, mrenu i sl. na mahač. Dakle, neočekivana situacija nas je podstakla da konačno dokažemo, ono oko čega se satima prepiremo sa kolegama ribolovcima, ono u šta smo sigurni i ono u šta čvrsto vjerujemo. Lovićemo ono čega najviše ima u tom djelu Lima, lovićemo škobalja i mrenu. Šest narednih dana lovićemo striktno te ribe, svaki dan, po čitav dan, pa makar ribe ne vidjeli očima (kako se to kod nas kaže). To je bila konačna odluka i nije bilo vremena za gubljenje. Tog dana smo morali ispitati rijeku, pronaći najprikladnije mjesto za ribolov i napraviti dovoljan broj mušica (nimfi, gamarusa, crva…).
Treći dan… krećemo u ribolov na mrenu i škobalja (za kojeg mještani kažu da ne radi). Izašli smo na vodu posle podne i zaželjeli smo da se dan nikada ne završi. Sutradan isto tako. Narednih dana isto. Posle šest dana zovemo kući da nam šalju poštom pare, jer mi ostajemo još! Koliko? Pa mi ne bi ni išli kući! Nema toga što bi nas natjeralo iz vode da izađemo. Kišu ni ne primjećujemo.

M3321M-0036

Od tad smo redovni posjetioci Lima, svake godine minimum 7 dana (najčešće 2×7 dana), kampujući i loveći mrenu na mahač. Ne prolazimo uvjek odlično kao prve godine, kako-kad, ali i posle loše sezone mi opet dođemo i uvjek ćemo dolaziti. To najbolje znaju gostoljubivi žitelji sela Mrsovo gdje nas već duže vrijeme zovu „komšijama“.
U nastavku, u kratkim crtama, ću pokušati predočiti na koji način mi to radimo i koje su osnovne stvari na koje treba obratiti pažnju prlikom lova ove ribe klasičnim mušičarenjem.
Najbitnije je pronaći mrenu… Izbor mjesta je “pola posla”, a svodi se prvenstveno na nalaženje ribe što je i najbitnije!
Sve ostalo u vezi izbora mijesta je manje bitno i služi samo ugodnijem ribolovu. Odlično mjesto je ono gdje je riba udaljena najviše do dvije dužine štapa, a pri tome je dubina najviše do 1,5 m. Najbolja je ivica brzaka sa nekim mirnjakom, zadžepak i sl. Zgodno je da imate, koliko toliko, čista leđa što vam omogućuje nesmetano baratanje štapom i strunom, jer ne zaboravite da ste čitavo vrijeme na istom mijestu i veliko je rasterećenje kad ne mislite o nekoj grani iza leđa.

Pribor…

Sve se svodi se na klasičan pribor za nimfarenje. Što se tiče štapa, u zavisnosti od vode i terena, izbor je raznolik, ali moja preporuka je da to uvijek bude „brz“ štap, manje židak. Razlog za to je potreba za oštrom i brzom kontrom kao i bolja kontrola teške nimfe i konusnog tonućeg predveza. Ja koristim štap AFTMA 9, a Milan koristi AFTMA 7, ali da nam ne treba oštra kontra i bacanje teških nimfi rado bi koristili klase #5 ili #6. Jedno vrijeme smo pecali sa #6 sa kojim smo teško kontrolisali strunu sa otežanim predvezom i nimfom, ali uživanje prilikom vađenja ribe je daleko veće. Milan je takvim štapom vadio mrene i od 4 kg. Obratite pažnju na sastav(e) na štapu jer nekim štapovima se dešava da od jakih i vrlo čestih kontri (česta su kačenja za dno rijeke) dijelom izađu iz ležišta što obavezno prouzrokuje lom pri sledećoj kontri. I sam sam slomio jedan štap (i nije bio baš neki), a isto se desilo i Milanu. Slomio sam ga jakom kontrom, ali bi lom pripisao lošem kvalitetu štapa. Moram vam reći da je teško nabaviti dobar štap jače AFTMA-e na našim prostorima.
Što se tiče strune, ukoliko pecate na dubinama od 1 m do 1,5 m, preporučio bih vam ploveću strunu bilo koje konstrukcije (ja lično za tu stuaciju preferiram DT konstrukciju strune, jer je većina zabačaja kratak, kolutni zabačaj).
Konusni predvez je jedan od najbitnijih stvari i važno je da ima veliku brzinu tonjenja. Predvez sa brzinom tonjenja od 6 ′/s (inča u sekundi) će sasvim zadovoljiti većinu vaših potreba i dovešće mušicu na samo dno u kratkom vremenu. Vrijeme dok mušica ne siđe na dno je „prazan hod“ kod pecanja mrene. Bolje su se pokazali monofilni tonući predvezi za razliku od upredenih (otežanih olovnom žicom koja ide čitavom dužinom predveza). Upredeni predvezi, zbog svog poprečnog presjeka, ne mogu brzo da tonu, a i prilikom duže upotrebe (u toku jednog ribolova) dolazi do pucanja olovne žice i njenog izvlačenja iz predveza, što dovodi do smanjenja brzine tonjenja. Obojica koristimo otežane predveze za nimfarenje dužine 2,7 m koji tonu oko 6 ′/s i mogu vam reći da su neophodni za ovakav način ribolova. Zadnjih godina na kraju strune mi je Poly-Leader Extra Super Fast Sink (6.1 ′/s). Ovaj ili sličan nabavite obavezno, jer će te njime ublažiti mnogobrojne muke. Vjerujte mi, da ovakav predvez nema adekvatne zamjene. Nikakva dodatna otežanja ne praktikujte po struni niti predvezu, samo ćete sebi stvoriti dodatne muke, kao što su stalno kačenje po dnu, teže zabacivanje i sl. Preporodio sam se, što se tiče nimfarenja, kad sam prije 4-5 godina nabavio ovaj predvez. On tone onako kako je navedeno u specifikaciji. Ranije se nije mogao nabaviti na našim prostorima, sad je situacija drugačija. Konektor jarke boje je korisna stvar, ali nije neophodna, jer ćete uzimanje primjetiti po kretanju kraja strune koje nije u skladu sa kretanjem vode. Indikator na kraju strune je također vrlo koristan, ali kao što već rekoh, kao i za konektor, ni on nije neophodan. Obavezno stavite dosta backinga ispod strune!

Standardne mušice…

Naše dosadašnje iskustvo je takvo da smo najviše mrena uhvatili na nimfu „zečije uvo“. Mada često lovimo i na: gamaruse, fazanov rep i razne imitacije crva. Sve mušice za mrenu pravim na veličinama udica od 10 do 14. Što se tiče nimfe “zečije uvo” najbolje su se pokazale varijante sa leđima od crnog policelona i flash-back folije. Svoju najveću mrenu ulovio sam na gamarusa, od narandžastog antrona sa leđima od flash-back folije i bogato izvučenim nožicama, od iste boje antrona. Crve izrađujem sa tjelom (boje su najčešće varijante zelene nijanse) od larva-lace materijala. Jedna od uspješnih mušice je vještačka trava, koju obavezno probajte. Ako primjetite krupnog škobalja, on nekad zna doći ispod samog štapa, za travom. Ako proradi, pravo je uživanje vaditi ga na mušičar.

M3321M-0036
OBAVEZNO sve mušice, prilikom izrade, otežajte olovnom žicom! Potrudite se da imate različito otežane mušice. Izbjegavajte mušice na udicama koje su namjenjene za mokre ili suve mušice, jer je bitno da su udice jake, da se ne krive i tupe od čestih kačenja za kamenje i stijenje po dnu rijeke. Ne zaboravite ponijeti više mušica nego inače, jer su kačenja i kidanja česta, zbog potrebe njihovog vođenja po samom dnu rijeke.

Tehnika zabacivanja…

Zabacivanje se svodi na dizanje strune iz vode i njeno vraćanje na početak, uzvodno. Priznajem, malo je nekada monotono, posle nekog perioda bez ulova, na istom mijestu, ali šta da se radi. Mušicu bacam što više uzvodno kako bi je uspio potopiti na samo dno prije nego što dođe do mijesta na kojem očekujem ribu. Puštam strunu najviše 4-5 dužina stapa nizvodno zatim polaganim povlačenjem (više puta lagano) ispravljam predvez (“trbuh”) pod vodom i dižem mušicu bliže površini vode (tada vrlo često uzima škobalj). Kad voda zategne strunu, dižem je i pružam uzvodno (zabacujem).
Ne zaboravite povremeno dati malo živosti mušici, povlačeći strunu ili štap, jer sam primjetio da se dobar dio uzimanja mrene dešava baš tad.

Indikacija…

U kombinaciji ploveće strune i tonućeg predveza postoji „problem“. Možda se pitate koji problem? Pa zar nije normalno da tone i struna? Šta se onda dešava, ako je kompletna struna tonuća?
M3321M-0036Kod lova mrene mahačem, izražen je problem indikacije uzimanja ribe. To nije slučaj, kad lovite na strimera ili nimfu recimo pastrmku koja udara na mamac tako silovito da je to očito i za onog koji prvi put lovi na takav sistem. Kad steknete tako istančan osjećaj da na struni vidite uzimanje mrene naučili ste i poslednju lekciju iz lova mrene na mahač. Ukoliko se budete trudili da osjetite na štapu uzimanje ribe vjerovatno ćete doći do zaključka da taj dan riba nije htjela ni da pipne. Ruku na srce, dešava se da i mrena uzme mušicu silovito, ali ja to pripisujem više oštrim udicama i nemogućnosti da ispljune mušicu, nego njenoj alavosti. Više puta sam gledao kako mrena uzme nimfu i tako je brzo pusti da se čini kao da je nimfa samo prošla ispod njenih usta. Često na sekund stvori kovitlac oko nimfe i time je zadrži prije nego što odluči da je uzme veoma pažljivo i kratko (kod nas se kaže “uzima pipavo”).
Iz tog razloga je bitno da što bolje vidite ponašanje strune, a to ćete najbolje uraditi ukoliko je što veći dio strune vidljiv tj. iznad vode. To se te postiže dužim predvezima, mada će uvijek jedan dio strune biti pod vodom.

U po bijela dana...M3321M-0036

Efikasnije je loviti po danu. Bar se do sada tako pokazalo, jer čim se smanji vidljivost, uspjeh je nikakav sa podvodnom mušicom. Do sada ni jednu mrenu nismo uhvatili rano ujutru ili kasno uveče. Kada zađe sunce, gotovo je sa mušičarenjem mrene. Zašto je to tako, nisam siguran. Nije da nemam neku teoriju, ali o tome možda drugi put.

 

Na vodi sa vama. Možda! Nikad se ne zna! Toliko od mene i neka vam je bistro čitave godine.

 Stanić Radovan