Lipljan, prikaz vrste

ivan lipljen ribnikLIPLJAN, prikaz vrste
(Thymallus thymallus Linnaeus, 1758)

Evropski lipljan pripada porodici salmonoida ili po naški, porodici plemenitih riba, zbog masnog peraja na kraju leđa. Lipljan je manja riba vretenasta tjela sa dugom i širokom leđnom perajom koja je nesto duža kod mužjaka.

Ima malu špicastu glavu, sa širom donjom čeljusti i malim ustima. Ljuske su poređane skladno u redove. Leđa su sivosmeđa dok je tjelo srebrnkasto. Trbušni dio je bjelkast, a u doba parenja blago crvenkast.

Jajašca su cc. 3mm veličine. Veličina lipljana varira zavisno od sredine u kojoj živi, ali generalno sa 3 – 4 godine starosti je dug 30cm i teži nekih 250g. Rijetko dostiže dužinu preko 50cm. Neka max. dužina je cc. 60+ cm sa 2 – 3kg težine.grayling

U rijetkim slučajevima lipljan može narasti oko 70cm i to u krajevima Sjeverne Evrope i Rusije. Kod nas u Bosni ima primjeraka i većih od 2kg, npr, rijeka Sanica. Finski rekord je 4,7kg.

RASPROSTRANJENOST

Lipljana ima u gotovo svim krajevima Evrope, od Engleske, Francuske pa do Urala u Rusiji i takođe u slivu Volge, Jadranskom i Dunavskom slivu i čitavoj Skandinaviji. To je izrazito riba vodenih tokova, ali u Skandinaviji se nalazi i u jezerima. Ima ga čak u slanoj vodi, u vodama oko Finske i Švedske.

RAZMNOŽAVANJE

Lipljen mrest

Parenje lipljana

Za razliku od ostalih vrsta plemenite ribe lipljan je odrastao i spreman za parenje kod mužjaka već u 2 – 3 godini starosti, a kod ženki od 3 – 5 godina. Sve zavisno u kom vodenom sistemu živi. Toplije vode, ranija polna zrelost i obratno. U sjevernim krajevima Evrope u Polarnom krugu to može biti čak sa 6 – 8 godina starosti.

S ranog proljeća, kod nas, bi to bilo negdje od polovine aprila, pa na dalje, kad voda dostigne permanentnu temperaturu između nekih 5 – 10 stepeni C je vrijeme da lipljan krene na mrijest. U svakom vodotoku postoje tačno određena mjesta, na kojima se lipljan mrijesti. To su mjesta gdje je voda obično oko pola metra duboka, gdje je dno prekriveno pjeskom veličine zrna graška, gdje voda nije prebrza i gdje ima zaklona u vidu nadvijenih grana priobalnog rastinja i drveća. To mjesto se naziva „revir za mrijest“. Veličina revira ovisi o sposobnosti mužjaka da brani teritoriju, pa može biti veličine 1 m2, pa do veličine sobe 3 x 3 m2. Mužjak brani revir koji je pronašao, a posebno u vrijeme kad ženke dolaze u posjetu. Takav agresivan mužjak, koji je vlasnik teritorije, to pokazuje i promjenom boje. Od one obične srebrnkaste postaje malo ljubičasto – siv. Ponašanje mu se mjenja. Počesto se trese, širi svoju moćnu gornju peraju, širi prednje donje peraje, kao da se raskoračio, usta su mu otvorena i izgleda prijeteći. To sve čini da zaplaši svoje rivale. Čista demonstracija sile i snage. Drugi mužjaci pokušavaju da mu preotmu revir i tad se sukobe. Ispočetka sa onim prijetećim i agresivnim stavom, a ako ne pomaže idu u otvoreni sukob. Agresivni stav sa raširenim perajima sa uzdignutim leđnim perajem djeluje kao magnet na ženke, koje se nalaze tu u blizini, i pokušavaju da se približe. Međutim, on dobro zna šta je umiljavanje, a šta pravi sex, tako da one lažne ženke tjera kao i mužjake. Kad mu dođe spremna ženka, istog momenta promjeni raspoloženje, prestane biti agresivan i počinje svadbeni pir. Bračni par se priljubi jedno uz drugo i mužjak zagrli ženku onim svojim leđnim perajem snažno je pritiščući ka dnu. Oboje se tresu, kao u transu, i ženka izbacuje jajašca koje mužjak oplođuje. Ponekad je to vrlo agresivno, tako da pršte kamenčići ispod njih. Sve ovo traje nekih 15 sec. Oplođena jajašca bivaju zatrpana šljunkom prilikom parenja. Ženka obično izbaci od 600 – 8.000 jajašaca. Kad je ispraznio jednu ženku, mužjak postaje opet onaj stari, agresivni delija i čeka na sljedeću ženku. Ženke znaju čekati počesto u redu (jedna za drugom) dok ne dođe red na njih. Sve ovo traje nekih 15 – tak dana. Prve larve, se pojavljuju iz pijeska poslije 3 – 4 sedmice. Žumančana kesica kod mlađi nije velika i nestane za par dana, kad i počinje samostalni život lipljana. Tako maleni su na okupu 2 – 3 sedmice i poslije se razilaze tražeći svoje vlastite reone, mada se znaju zadržavati blizu jedan drugog. Prve godine dostižu dužinu od 7 – 12cm.

PREHRANA

Način ishrane lipjana se ne razlikuje puno od načina ishrane srodnih vrsta. Poznat je da vrlo rado uzima hranu sa površine vode u vidu insekata, bilo vodenih, bilo onih koje je vjetar naneo na površinu vode. Osnovna hrana mu je ipak svjet insekata koji žive u vodi. Često jede i pužiće, a poznat je i kao veliki lopov i kradljivac jajašaca, pri mrijestu ostalih vrsta. U sjevernim krajevima Evrope dio ishrane su mu i sitne ribe. Poznato je da pri izvaljivanju mlađi iz jaja u šljunku napravi veliku štetu jedući tek mlađ lososa, pastrmke i drugih vrsta. Ova pojava je sporadična i događa se u kraćem periodu pri mrijestu drugih vrsta. Pošto mu je način izhrane vezan za podvodne insekte, a dobrim djelom i one koje su pričvršćene za kamenje i stjene. Nije rijetko vidjeti kako „pase“ po dnu, kako guli kućice sedževa, ili iz šljunka istjeruje larve jednodnevki, koje žive u rupicama.

ivan lipljenŽIVOTNA SREDINA

Lipljan je poznat kao riba tekućica, hladnijih i bistrih voda, bogatih kiseonikom, ali izbjegava oštre planinske potoke i same izvore. To su primarno mjesta za obične potočne i izvorske pastrmke.

Dublja voda, sa uočljivom maticom, podvodni grebenovi obrasli vegetacijom, razvođa potoka i rjeka sa šljunkovitim ili džombastim dnom, dublje rupe sa stjenjem, su mjesta gdje lipljan voli da obitava. Ne izbjegava ni široke rjeke otvorenog tipa i može se naći kako pri obali, tako i na sred vode. Može da živi u manjim jatima. Zna se, gdje je jedan tu su i ostali, mada veći primjerci vole biti sami.

Osjetljiv je na zagađenja, kao u ostalom i sve vrste, i to u pri maloj koncentraciji. Vrlo mala zagađenja tjeraju ribu na migraciju ili nestanak iz vodotoka. Glavni uzrok smanjena broja ili nestanka su zagađenja primarno uzrokovana od strane čovjeka. Prekomjeran izlov može itekako desetkovati populaciju, pa je preporučljivo, iz ugla sportskog ribolovca, obratiti pažnju na potencijal vode i veličinu osnovnog jata i pokušati održavati fini prirodni balans, bogatu vodu sa lipljanom tokom čitave godine.

Jedan od najvećih zagađivača su nažalost ekonomski ribnjaci, koji su ustvari tovilišta, farme potopljena u vodu i koja zbog svoje pozicije i načina proizvodnje enormno zagađuju vodotoke. U prirodi najveći neprijatelja lipljana je štuka. Ne u tolikoj mjeri kad ih ima srazamjeran broj, kad nisu prekomjerne, već kad se namnože da počnu ugrožavati sve oko sebe. Tad na scenu stupa čovjek i planskim izlovom reguliše brojčano stanje štuke do te mjere da štuka ostane kao čistač, kao higijeničar koji će potkupljati, bolesne, ostećene i nemoćne ribe. Štuka je u lipljanskim vodama ustvari prirodni regulator kvalitete samog lipljana, jer samo najsposobniji opstaju.

Lipljan živi od 7 – 14 g.

KAKO GA LOVITI

Čim se pomene lipljan zna se, mušičarenje To je jedna od osnovnih tehnika, mada ima sporadičnih ulova i na sitne spinere (leptire), a tamo gdje je dozvoljeno i na žive mamce, glista, crvići i dr.

Iz mog ličnog iskustva, treba koristit laganu opremu. Štap klase #0 do #4 je sasvim pristojan. Najčešće uzima sitnije muhe, sve zavisno šta se dešava na vodi. Ima perioda kad uzima krupnu muhu bez pardona, pogotovo za vrijeme masovnijeg izvaljivanja većih vrsta. Jednodnevke i mikrosedževi na veličinama #28 nisu rjetkost i počesto su ključ uspjeha u toplim ljetnim danima. Uspješan je i lov nimfama i to najčešće sistemom slobodno plivajuće nimfe manjih veličina. Lipljan je poznat po tome da ne napušta svoje mjesto i kad osjeti ribara. Tada ga je teže prevariti. U mnogim slučajevima strpljenje se pokazalo kao dobro rješenje, bolje reći, dosađuj mu, i ako si napravio dobru prezentaciju mušice, udarac neće izostati.

MaleGraylingLR crop

Mužjak lipljana iz voda sa severa Evrope

Umjesto zaključka

U jednom slučajnom razgovoru i ribarskoj diskusiji moji prijatelji iz Švedske bili iznenađeni da lipljana ima u Danskoj, ali ne i u djelovima same Švedske, pa evo ukratko objašnjenja otkud lipljani u Danskoj. Već sam ranije pisao da lipljana u DK ima samo u onim rijekama što utiču u Sjeverno Ledeno More, koji je okrenut Engleskoj, dok ga u rijekama koje utiču u more izmedu DK i ŠV nema. Pre nekih 10.000 god, po završetku zadnjeg Ledenog Doba, led koji se otapao sa čitave površine Evrope je formirao jednu ogromnu rijeku, bolje kazati stotine manjih i većih rukavaca, duž srednje Evrope, koji su se slijevali od Karpata prema Atlantskom Oceanu između Engeske i današnje Danske. U toj prastaroj rijeci, koja danas ne postoji, su se lipljani preselili, doplivali do današnjih voda u DK i Engleskoj. Srednji dio Danske je bio prirodni podvodni greben kojeg lipljan nije mogao preći te se nije ni raširio na drugoj polovini Danske. Isti slučaj je i sa Engleskom, jer lipljana nema u Irskoj. Središnji dio Engleske je bio prepreka da pređe na područje Irske.

S druge strane, lipljan je u Švedsku i Norvešku došao kroz ogromno slatkovodno jezero koje se nalazilo tada na mjestu Baltičkog mora, između Švedske, Poljske, Litvanije i Finske. Tako se naselio u vode Švedske i Norveške.

Lipljan je vrlo prilagodljiva riba i brzo se adaptira u svakoj pastrmskoj vodi, te postaje konkurencija domaćinima. Zato su ga englezi smatrali uljezom, korov ribom (takvi su englezi). Za razliku od pastrmke, lipljan ima izuzetno dobar vid. Zna pokupiti mušicu sa 4 – 5 m dubine, što pastrmka nikad ne bi učinila. Samo prividno nije plašljiv, ne bježi kao pastrmka na svaki pokret ili šum, ali to ne znači da nije oprezan, te ga je počesto teško uhvatiti, mada je u akcijii.

Veličina lipljana zavisi od količine hrane u vodotoku. Ima primjera da je lipljan preseljen iz jedne u drugu rijeku i u toj drugoj rijeci se mogu naći primjerci dva puta veći nego u rijeci iz koje je prebačen. Lijep primjer za krupne lipljane je Sanica, gdje još uvijek ima vrlo krupnog lipljana, za razliku od Une gdje je sitniji. Na veličinu danas najviše utiče čovjek, jer se nepotrebnim izlovljavanjem kapitalaca smanjuje genetski potencijal i veličine same vrste. Riba se time prisiljava da se mrijesti ranije nego je to biološki određeno, što daje sitnije potomstvo. Zato sam ja za apsolutnu zaštitu kapitalaca. Samo fotografije dolaze u obzir. Totalni C&R za kapitalne ribe. U vodama Švedske i Norveške je naprimjer dozvoljeno uzimati lipljana, ali postoje i minimalna i maksimalna veličina. Time su posebno zastićeni krupni primjerci od izlova i osiguran zdrav genetski materijal.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Viba s lipljanom

Skala težine i dužine (poseban okvir)
– orjentaciona-

0, 5kg – 34 – 38cm
0, 6kg – 38 – 42cm
0, 7kg – 42 – 44cm
0, 8kg – 44 – 46cm
0, 9kg – 46 – 48cm
1, 0kg – 48 – 50cm
1, 1kg – 50 – 51cm
1, 2kg – 51 – 52cm
1, 3kg – 52 – 53cm
1, 4kg – 53 – 54cm
1, 5kg – 54 – 55cm

Piše: Viba

Još fotografija lipljana s raznih meridijana

262805_4732664880275_878300388_n

3_39

ado lipljan

69291121peuQnP_fs

glavaticevo 28 mart 09 nb15

glavaticevo 28 mart 09 nb312

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

lipljan na nimfu

severni lipljan

severni lipljan na muhu

One comment on “Lipljan, prikaz vrste
  1. jonjic dragan kaže:

    Pozdrav! Zanima me čime se može hraniti mlađ lipljena u mrijestilištu tj. prvo hranjenje pa nadalje?

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*