Kanjon Ugra aprila 2018.

Kanjon Ugra aprila 2018.

Kanjon Ugra aprila 2018.

Nakon dužeg vremena konačno se sastasmo u kompletnom sastavu. Tri prijatelja, tri kuma. Odluka o destinaciji je donesena jednostavno, tiha patnja, uvijek sanjani i željeni odlazak u kanjonski dio Ugra.

Negdje oko 5.30 h u toplo aprilsko jutro Željko i Ernest me pokupiše i pravac na ušće Ugra u Vrbas. Od mjesta gdje smo parkirali pa do prvih brzaka ima oko 45 min hoda kozijom stazom. Kanjon očarava svojom ljepotom i mirnoćom. Nakon što smo obukli waderse, rasklopili štapove, krenusmo uzvodno. Već na prvu smo se našli u začaranoj zemlji ljepote koju pruža Ugar vijugajući svojim tokom kroz stijene.
Sva trojica smo svako malo vadili telefone i aparate da ovjekovječimo sve ono što je oko moglo da sagleda, stalno ponavljajući jednu rečenicu: Kako je priroda fenomenalna, kakvi očaravajući tereni!

Nakon nekoliko stotina metara smo naišli na ozbiljnije virove i brzake koji su otkrivali velika jata, u početku škobalja, kasnije škobalja i plotica, a što smo više išli uzvodno preovladavala je plotica. Lov smo započeli, neko nimfama, neko imitacijom trave, pa šta više bude „radilo“. Ubrzo smo shvatili da riba radi uglavnom na nimfe. I to što krupnija nimfa, naročito imitacija kamenjarke, to bolje. Ubrzo su pali i prvi ulovi. Plotice su nevjerovatno jake, zdrave i debele.

Ja sam za jednom trčao niz vodu i potopio se. Podsjetilo me na Brada Pita u filmu Rijeka uspomena. Iako je bio fenomenalan sunčan dan, nekako oko 15 h je zaduvao jak vjetar. Vrijeme se naglo promjenilo, počelo je da sijeva i grmi, nebo se otvorilo. Bili smo primorani da se spakujemo i žurno krenemo nazad. Pri tome smo pokisli do gole kože. Međutim to nam nije pokvarilo raspoloženje.

Veselo i smijući se komentarisali smo kako se nismo dugo našli u ovakvoj situaciji. Ranije, dok smo bili „momci“ ovakvih avantura je bilo češće.

Kada čovjek vidi i osjeti takvu moć kojom odišu stijene i nepregledna, skoro netaknuta šuma, osjeti se tako ponizno i zahvalno što je imao priliku, pa makar i jednom u životu, biti dio tako veličanstvenog djela prirode, ostajući mu da se sjeća i prepričava u danima starosti svojim unucima kakvu avanturu je doživio u zemlji ljepote.

Damir Tatar

Loading

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*