Istorija mušičarenja – Sveti Zenone

Istorija mušičarenja – Sveti Zenone

sv_zenone_dioIstorija mušičarenja – Sveti Zenone
Veoma je malo pisanih podataka koji se odnose na praskozorje mušičarenja. Teze o mogućem i stvarnom mijestu nastanka te putevima širenja mušičarenja, kreću se u sferi nagađanja i pretpostavki od Elijana, pa sve do Srednjeg vijeka i prvih knjiga o ribolovu.

Zato su svi iskoristivi detalji iz perioda od Elijanovog zapisa do tog doba nenadoknadiv doprinos održavanju ideje da Makedonski mušičari nisu slučajan nalaz i lokalna vještina, već da su esencijalnost i sportska dimenzija koju mušičarenje nosi, bili presudni za njegovo široko prihvatanje i izdvajanje od lova uobičajenim mamcima.

Restauracijom crkvenih fresaka u mestu Borso Del Grappa, sjeverno od Verone u Italiji, otkrivena je stara freska koja prikazuje Svetog oca Zenone-a zaštitnika slatkovodnih ribolovaca. Ovaj svetac afričkog porekla bio je osmi biskup Verone, živeo je u IV veku i umro 372. godine. Originalna crkva pri čijoj je restauraciji otkrivena freska izgrađena je u VI vijeku, ali je fresku slikao umjetnik Jacobo Da Bassana sredinom XVI vijeka, tačnije oko 1538. godine.

Ljepota i preciznost freske, te činjenica da je Sveti Zenone bio zaštitnik ribara nisu jedini razlog interesovanja za nju. Kao i kod ribolovca iz manastira Sveti Jovan Bogoslov i ovde se donekle odstupilo od crkvenih kanona i pravila predstavljanja likova. Liku Svetog Zenonea dodat je jedan izuzetan detalj kojim je cijela freska za mušičare dobila izuzetnu dimenziju. Na prvi pogled to su samo vitak prut sa bijelom strunom i riba na njenom kraju. Bliži pogled otkriva još jednom čitav niz pitanja za sve one koji na istorijat svoje pasije gledaju kao na svoj sopstveni rodoslov.

Na narandžastožutoj pozadini crkvene odore jasno se vidi tamna linija pruta, a sa njegovog savijenog vrha pada bijela struna koja završava u starčevoj šaci. Manirom vještog pecaroša on istovremeno pridržava teret ribe, a ostatak strune, malim prstom, drži odvojenim od odjeće i ostatka pribora sprečavajući njihovo mršenje. Detaljnost sa kojom je prikazan pribor baš u tom segmentu freske, oko ribolovčeve ruke, je fascinantna. Ulovljena riba je lipljen, a na bijeloj struni mogu se uočiti čak i takvi detalji kakvi su bočni predvez, čvor kojim je pričvršćen na osnovnu strunu i ono najvažnije – vještačka mušica. Po svoj prilici radi se o sistemu sa tri vještačke mušice od kojih je prva u ustima ribe, a ostale slobodno vise na struni.
sv_zenoneI pored potpuno realno prikazanog pribora još jednom se nameće nekoliko pitanja na koja je samo na osnovu detalja freske nemoguće dati pouzdan odgovor. Teško je povjerovatni da je ovakva preciznost u opisu mušičarskog alata i baš njegovo stavljanje u ruke sveca, želja umjetnika da poveže suštinu vjere sa prirodom, čovekom i trivijalnostima svakodnevnog života . . .  ili želje da simboliše važnost ribe za hrišćansku tradiciju . . . Ovo je djelo nekoga ko je ili sam bio veoma upućen u tajne tadašnjeg mušičarenja, imao precizan opis pribora nekoga ko je živio dvanaest vijekova prije njega ili kao model imao ribolovca svog vremena. Kako god bilo sigurno je da istorija širenja drevne vještine isto kao i istorija civilizacije pratila seobe, ratove, hodočašća . . . Po tom putu rasuti su kamenčići mozaika koji će dati konačan odgovor na pitanja koja tražimo. Možda do konačnog izgleda mozaika nećemo ni stići, ali sve dok budemo sakupljali i pažljivo slagali njegove dijelove dokazivaćemo da nas pored ribolovačkih, u njegovanju i istraživanju mušičarske tradicije podržavaju i osećanja želje za konačnim razotkrivanjem dijela identiteta civilizacije.

mozaikCrkve i manastiri su u davna vremena bili jedini centri pismenosti i kulture, pa su mnogi podaci pronalaženi baš u njima i njihovim arhivama, ukoliko su preživjele vijekove zaraza i pustošenja.

Potočna pastrmka je oduvjek bila važna kao kulinarski i sportski objekat. Oko nje je nastala i cijela ideja mušičarenja. Zanimljivo je da je ona prisutna i na veoma starim crkvenim mozaicima. Jedan od njih je pronađjen nedaleko od Ohridskog jezera u bazilici iz VI veka, a na njemu je nedvosmisleno prikazana “riba sa pjegama na koži”.

Autori teksta: Goran Grubić i Aleksandar Panić

Loading