Ferrox pastrve u Irskoj

dok_castle

Dok i castle u pozadini

Potraga za Ferrox pastrvom u zelenom Irskom raju

Kako se zemljina kora milenijima tektonski pomicala i otoke sve više razdvajala od kopna, tako su se i biljni i životinjski svijet polagano privikavali na pojedine uvjete u kojima su se našli, a priča o Ferrox pastrvi zasigurno je jedan od najupečatljivijih dokaza te prilagodbe…

U zadnjih nekoliko desetljeća o ferrox pastrvi raspravljalo na razne načine. Te radi se o potočnoj pastrvi (engl. brown trout) ili radi se o posebnom razvoju jezerske pastrve, … Znanstveni rad i dugogodišnje studije na vodama irskog Lough Corriba, a naposljetku i DNA analiza pokazali su da se ovdje uistinu radi o zasebnoj vrsti salmonida!

Kako bismo se pobliže upoznali sa ovim nadaleko čuvenim salmonidom, uputismo se početkom maja prošle godine u zapadnu Irsku, na obale jezera Lough Corrib, a na poziv prijatelja Burkharda, koji vodi turistički obrt „Inishmac-outdoor“ na otoku čudnovatog imena, Inishmacatreer, u samoj sredini jezera.

Jezero Lough Corrib

U pitoresno – zelenoj prirodi zapadne Irske, okruženoj brojnim znakovima burne prošlosti keltskog i anglo – saksonskog naroda, nedaleko same obale atlantskog oceana i planinskog masiva Connemara, pronašli smo našu destinaciju, jezero Lough Corrib. Jezero je nastalo veoma davno, topljenjem nekog od ledenjaka, ali i kasnijim punjenjem nekoliko manjih tokova poput Black River-a. Ukupne površine negdje oko 176 km2 i prosječne dubine oko 12 m, jezero je prilično bogato otocima. Njih kažu ima koliko i dana u godini (365), a upravo ta razvedenost predstavlja idealne uvjete za pravo bogatstvo flore i faune.

musicarenje ispod dvorca 1

Mušičarenje ispod dvorca

Donje jezero Lough Corrib je sa gornjim, istočnijim jezerom Lough Mask povezano jednom brzom planinskom rijekom Kong River, a s južne strane rijekom Corrib jezero se sliva u Gallway bay u Atlantski ocean.

Došli smo u prvoj sedmici najljepšeg mjeseca – maja. Vrijeme nije slučajno izabrano. Naš prijatelj Burkhard nas je pozvao upravo u najidealnije vrijeme za lov muhom, i to u doba kad se očekuje masovno rojenje velike majske danice i mnoštva drugih muha. Uz to, u to vrijeme u jezero iz Atlantika ulazi i losos, iako se na svom putu za mrijest aktivno ne hrani, u momentima rauša, ponesen „cvjetanjem“ vodenog cvijeta, i pokoji srebrni blank losos se zna uloviti!

Jezero je doista mirno i unatoč stupnju poznatosti, turistički nenapadnuto, kako smo očekivali. Zalive i okolne pubove zaposjeli su uglavnom – mušičari – što nam je dakako odgovaralo. Već prve večeri, po dolasku, zasjeli smo sa ljubaznim domaćinima u obližnjem pub-u na poluotoku Greenfields kako bismo saslušali nekoliko savjeta. Nakon obligatornog pinta Guinessa i razgledanja kutija, uslijedila je razmjena muha. Njima su se svidjele naše upredene velike majske, a nama su nudili nimfe tipa larve komarca s vrlo malo otežanja (aha, dakle i ovdje to pali). Međutim pogled mi je ukrala posuda neobičnog kvadar – oblika u mušičarskom svijetu, „definitivno prevelika za držanje muha“, rekoh – „Umjetnih svakako, ali ne i živih“ – ispravi me domaćin! I uistinu, pogledam izbliza, kutija je vrvila od velikih živih netom ulovljenih majskih muha (ephemera danica)!? Pogledi nas došljaka bili su iscrtani znakom?

Na vodi

Prvoga jutra naš nas je vodič i domaćin Burkhard najprije čamcima upoznao sa čarima, ali i opasnostima koje krije lagano namreškana površina jezera – skrivenim i ekstremno plitkim gotovo nevidljivim hridima! Iako su tradicionalni drveni čamci opremljeni benzinskim motorima, Burkard nam je pojasnio važnost nečujnog šunjanja ka grebenima ukoliko želimo uloviti kapitalnog primjera ferroxa ili bowntrouta! Uistinu, taj je čovjek majstor veslanja, skoro bez prekida veslao nas je od pozicije do pozicije skoro punih 6 sati, ne dozvolivši da mi veslamo sami „vi ste tu da uživate i lovite ribu, veslanje je moj posao“ samo bi komentirao! Nije nam teško palo.

Iako traži malo prilagodbe, mušičarenje iz čamca laganim driftanjem brzo se svlada. Obzirom da se lovi velikom suhom muhom, odabrao sam SAMEO classic #6 štap i dakako plivajuću SAMEO WF špagu i 0,16 mm predvez. Gotovo maestralno lako, a daleko muha se prezentirala na čigrastoj površini među netom izrojene žive muhe. Mora se voditi računa da se zabaci u smjeru drifta čamca tj. kurenta jezera pa zatim mic po mic špaga prikuplja. Tog prvog dana, iako je priličan broj muha uzlijetao i slijetao na površinu jezera, nisam uspio zakačiti niti jednu pastrvu, riba se nije dizala ka površini, tek tri konkretna napada, ali bez realizacije, sam na kraju dana uspio prijaviti.

ferrox 2

ferrox pastrva

ferrox 3

ferrox pastrva

Puno bolje snašao sam se u rubnom dijelu jezera prema ulazu kristalno bistre rječice Black River. Ondje, na rubu šaša i rječice, među listovima tek izlazećih lopoča, vrebale su ogromne irske štuke na jata bijele ribe koje se vraćaju sa mrijesta iz te rječice. Koliko su te Irske štuke snažne uvjerio sam se već nakon prvog zabačaja zeleno – zlatnog lametastog strimera. Nakon samo 2 m provlačenja, uslijedio je snažan napad, kontra i nezaustavljiv bijeg. Nisam mogao vjerovat u to što se desilo, iako snažna, sameo #6-ica nije mogla dugo izdržati dril te zubate napasti, i nakon desetak minuta čelični upredeni predvez je popustio oštrim zubima zvijeri, ne dajući nam ni trunku nade!!! OK, dobro onda, sutradan stižem s jačom opremom, srećom sam ponio i jednu osmicu i jaku rolu kao i jaki pafex 0,50 predvez. Nakon što mi je adrenalin malko splahnuo u žilama, vidio sam nasmijano lice našeg vodiča „ha, zar ti nisam rekao koliko su snažne ribe na ovom jezeru, sad si se i sam uvjerio, čekaj kad zakačiš jednog pravog ferroxa..“

„Daj Bože, rekoh u sebi!“ Polako se vratismo u bazu. Iako kameni, topli irski dom, ima jednu manu. Na tim starim kućama su ekstremno niska vrata. Od nas šestorice, ja sam jedini uspio izbjeći kvrgu na glavi… Objasnili su nam da se to radilo u svrhu zaštite od konjanika…

Prve ferrox pastrve

Sljedeće jutro ponovno okupano suncem, ali je vjetar dolazio s jugoistoka, Burkhard kaže – najidealniji uvjeti za pastrvu. Nije rekao uzalud. Nakon obilnog i masno/slatkog irskog doručka (da napomenem – kruh natopljen svježim sokom narandže i debelo namazan putrom iznenađujuće je ukusan)  krenusmo čamcima prema sjeveroistoku jezera, prema ušću rijeke Kong, koja spaja dva jezera. Rekoše nam da su tamo dan prije lijepi lososi ulovljeni! Ako bi me nekad Bog htio pozvati sebi, onda neka to bude na ušću te rijeke! Bože koliko ljepote na jednom mjestu? Srednjevjekovni zamak na samoj obali jezera, most kojim su nekada davno jahali prinčevi i sluge, a ispod njega mušičarski raj u obliku Kong rivera i to u doba ulaska srebrnih lososa. Sjedili smo ondje na samom ušću i nijemo promatrali prolaz te predivne ribe, bez da smo štapove i uzeli u ruke. Rekao sam kolegi da se ipak maknemo podalje, da ih ne plašimo. U mirnijem, dubljem dijelu, vidim starca u čamcu kako drila krupniju ribu, kad ni nakon 15 min. nije uspio da je svlada, priđosmo bliže i ponudismo mu pomoć! Međutim starac kao da je opsjednut pehom, odmahnu rukom i nakon dvadesetak minuta borbe, prihvati lijepog lososa od jedno 5 – 6 kg! Upitasmo ga na što lovi, – pokaza nam ljubičastu usoljenu kozicu – grrr. Prvo žive majske muhe, pa onda usoljeni račići. Nema tu sporta na kakvog smo mi navikli. Izađosmo malo van ušća u sjenu jednog otoka, na jednom mjestu vidio sam kako se roje velike muhe. Onako sav nadahnut zakačih najveću sameo majsku muhu iz svoje kutije – ovog puta na moju sameo classic osmicu (da ne bi opet bilo „nismo znali“) i zabacih među taj roj. Nije ni dotakla površinu, kad udari nešto snažno, kontriram brzo i osjetih da je riba snažna, izvuče 50 – tak m. backinga u par sekundi, pa krenu mahnito prema čamcu, namotavaaaaj da se prsti užare, ovo je kao da pratiš torpedo, rekoh kolegi, nenormalno jake ribe!!! Nakon desetak bjegova, ipak sam je uspio privući i vidjeh da je osrednja potočara – al’ kakve su to peraje, snažne kao kod bucova ili mrene, to potočara nije „Congratulations! – uhvatio si svog prvog ferroxa“, reče mi vodič. Dakle to si ti ljepotice, poljubac i u vodu… A slikaaaaaaaanje… e ga j…. prvo pa muško, zaboravih od uzbuđenja i aparat i slikanje, bilo mi je jedino bitno da je što prije vratim.

dok_ferrox 1

Dok i ferrox pastrva

peter ferox 1

Peter i ferox pastrva

Toga dana pronađosmo ribu, al pronađosmo i muhu, desetak lijepih, al’ snažnih riba ulovismo, one što su nam utekle i koje smo fulali brojati nećemo… Popodne krenusmo ka jugu i ušću Black Rivera. ,, Ona zvjer od jučer mi nije dala mira. Stadosmo na guiness u Greenfields-u, umjesto jednog popismo 3 pinta, uff dobro da više ne moram precizno zabacivat… Stadosmo na rub šaši, uzmem opet isti strimer i zabacim, i opet snažan udarac i bjeg u šaš, moj predvez se sa oštrim bridovima ipak nije mogao nositi i na kraju puče… E sad je dosta, hoću je van, uzeh jerk-štap u ruke i HK Mammu (Hecht killer op urednika) u koloru percha, i u trećem zabacu, žvupp. Mama je ugrizla, jerk štap i zategnuta rola je zaustavi od bjega u šaš, onda pun šus nazad, pa lijevo, pa desno, nakon 10 min borbe gotovo izvan vodene površine, mama je savladana, mjerimo 110 cm, impresivna zvjerčica.

Eto već drugog dana mogu ponosno konstatirat – ribe na ovom jezeru su neobično snažne – i upravo zato tehniku lova moramo prilagoditi tim ekstremnim uvjetima!

U povratku naiđosmo na nekoliko čamaca sa fest dugim štapovima, i velikom svilenom trakom umjesto špage??? Priđosmo bliže, a naš domaćin nam pojasni tu tradicionalnu irsku metodu lova zvanu depping. Na neki duži teleskop match štap ili jači bolonjez, na monofil se pričvrsti uska (ca 5 cm) i ca 3 m dugačka svilena traka, a na njen kraj pak opet monofil sa udicom dužeg tanjeg vrata na koju su nanizane 1 – 2 majske muhe. Leđima okrenutim vjetru satima provode držeći štap i puštaju da vjetar svilenoj traci da živost koja se prenosi sve do nataknute muhe koja tu i tamo dodirne vodenu površinu i time perfektno imitira majsku muhu koja polaže jaja.

Iako nema veze sa mušičarenjem, ovaj način strpljivog ribolova predstavlja tradicionalnu i itekako lovnu tehniku na sumnjičavu jezersku ferrox pastrvu….

USCE_KONG_RIVER

Ušće Kong river

Trećega dana, oblaci i vjetar stvorili su perfekte uvjete za lov nimfom u plićim jezerskim zaljevima, kojih ima na pretek, u samoj blizini našeg boravišta. Dno zaliva prekriveno je debljim slojem mulja, idealnim uvjetima za život larvi komaraca i sitnijih jednodnevki, tako da muhu nije trebalo dugo tražiti. Uistinu, bilo je dosta ulova, ali primjerci su bili redom manji, do nekih 45 cm dužine, no i oni su prilično borbeni u odnosu na njihovu veličinu! Tehnika lova nimfom na mirnom jezeru u potpunosti se razlikuje od onoga u rijeci, fluorokarbonski predvezi moraju biti dugi jedno 2 – 3 m, ponegdje i dublje, nimfe sasvim malo otežane, a za prepoznati griz ipak treba malo više pažnje – onom tko nikad nije probao, u svakom slučaju bih preporučio ovu itekako uspješnu metodu mušičarenja.

Četvrtoga dana bili smo pozvani od strane lokalnog ribičkog društva u gradić Herford, gdje djeluje i vladom potpomognuta udruge za očuvanje populacije ferrox pastrve. Upoznali su nas sa projektom markiranja i praćenja matica. Pokazaše neke od preparata debelih ferroxa, rezultate DNA analize kao i sa ekološkim problemom salijevanja ostataka gnojiva iz okolnih šuma u jezero, te posljedicama pretjeranog rasta algi! Eto i u ovom raju problemi i to od gnojidbe – šuma!!! Al ima nade, jer je problem na vrijeme prepoznat i što je najvažnije, vlada je pokazala razumijevanje i podržala projekte prečišćavanja tih šumskih dotoka od raznih fertilizera. Volio bih da to mogu jednog dana reći i za naše vlasti… Dakako pozvasmo ih da i oni dođu posjetiti nas. (što su i učinili ove zime – opaska autora)

usce Kong river castle

Ušće Kong river castle

Petoga dana postavili su nas na mjesto najvjerojatnijeg prolaska lososa, kanala koji vodi ka ušću rijeke Kong. Bilo je tu nekoliko domaćih ribolovaca koji su zurili u svoje plovke. Oni love sa ofarbanim kozicama, mušičarenje im je kažu naporno… Nama nije, i bili smo uporni, pretražujući strimerima sloj po sloj vode raznim tonućim špagama i predvezima. No bez uspjeha, al’ nisu lovili ni ovi sa kozicama. Dakle, toga dana se nisu kretali, i u rano popodne odlučismo promijeniti lokaciju.

irska_kuca

Irska kuća

Napustili smo čamce i krenuli pješice uzvodno Kong riverom. Rijeka je sa svojim šarolikim tokom i šljunčanim dnom kao stvorena za salmonide. Nije trebalo dugo i pronađosmo pozicije, isprva na nimfe, a pred sumrak kad je počelo rojenje, potočare su grabile suhe muhe kao lude. Bilo je i krupnijih komada, ali nisu ni upola borbene kao ferrox rođake iz jezera. Uistinu ribolov kao iz bajke.

irska kuca 1

Irska kuća

Šesti dan po želji domaćina provedosmo u lovu štuke jerk-varalicama, pa taj dio ne bih spominjao u ovom tekstu, no samo ću spomenuti da su nas na kraju dana ruke dobrano boljele od drila ludo borbenih predatora.

vlado_ir_castle

Vlado i castle

dok_ stujana

Dok i štuka

Epilog

Što reći nakon tjedna provedenog u ovom ribolovačkom raju? Ništa drugo nego doći ćemo dogodine ponovo i preporučiti svim istomišljenicima da krenu put ove zanimljive destinacije. Nije skupo, a ima i jeftinih low-fare avio kompanija koje ovu regiju povezuju s ostatkom Evrope. Za smještaj i ugođaj pobrinut će se naš domaćin Burkhard, a za sve detaljne informacije možete nam se obratiti na mail monarch-dok@gmail.com!

MD_team_IR

MD team IR

Monarch Dok

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*