Albionske priče: Početak moderne nimfe i rijeka Itchen (14. broj Mušičara)

Albionske priče
Početak moderne nimfe i rijeka Itchen

Nagrada onome ko nije čuo za nimfomaniju. Riječ vuče porijeklo od starogrčke riječi za vilu – nimfa. Ove vile su voljne i zanosne ljepotice pa je, logično, njihovo ime dato stvorenjima koja su izgledom prikladna horor filmovima – podvodnim razvojnim stadijima vodenih insekata između jajeta i krilatog insekta.

I kao što je običaj u mušičarskom svijetu, ime koje se u biologiji vodenih insekata striktno odnosi na vrste koje nemaju stadij lutke (jednodnevke, vilini konjici i kamenjarke) razlilo se na sve podvodne imitacije i to ne samo na dlakokrilce i trzavce već i na račiće i bilo šta drugo što liči na bilo šta pod vodom. A za uvođenje moderne nimfe kao vida imitacije u našem arsenalu i kao nešto odvojeno od tradicionalnih mokrih mušica trebamo zahvaliti Skuesu.

George Edward Mackenzie Skues rođen je 1858. u Njufaundlandu. U Englesku se seli sa tri godine, a 1872. dobija mjesto i stipendiju na eksluzivnom Winchester koledžu, najstarijoj školi u Engleskoj koja sve do današnjih dana obrazuje mnoge, uglavnom mega – bogate dječake, pripremajući ih za budućnost na visokim pozicijama društva, a pohađali su ga i Marryat i Gray. Đaci koledža su imali pristup mušičarenju na Itchenu, što Skuesu daje prvi, ne baš uspješan, dodir s mušičarenjem. Značajnije je to što se Skues povezuje sa Winchesterom, koji je u to vrijeme bio epicentar razvoja mušičarenja, i sa Itchenom.

Hendikepirani blagoslov

Vid u lijevom oku je izgubio još ranije, a na koledžu je igrajući fudbal uganuo zglobove na rukama, od čega se nisu nikad potpuno oporavili. Ovi hendikepi su po Skuesovom mišljenju, doprinijeli razvoju nimfarenja, jer je zbog njih bio osuđen na lov pastrmke na manjoj udaljenosti nego što bi bio sa zdravim očima i zglobovima. Morao se naučiti prići blizu ribi što mu je omogućilo da ih posmatra u vodi i dođe do zaključaka koji su rezultirali razvojem nimfarenja. Imao je jedinstven, neobičan i vrlo efikasan stil zabacivanja, a čak je bio uspješan i na takmičenjima u preciznosti u zabacivanju. Skues takođe navodi da su ga problemi sa zglobovima naveli da se angažuje oko ubjeđivanja britanskih proizvođača da usavrše proizvodnju kratkih i lakih štapova od šestougaonog bambusa, po uzoru na američke. Po završetku koledža zapošljava se u advokatskoj firmi u kojoj je ostao do penzije. U ovoj profesiji ga je briljantan um odlično poslužio i nerijetko su mu zahvalni klijenti nudili bonuse po dobro obrađenom slučaju. Nije bio sklon uzimanju dodatnog novca, ali je uvijek rado primao ribolovni pribor, tako da je za života, uz ostale, nakupio i 6 poklonjenih Leonard šestougaonih bambusa. Velik čovjek u svakom pogledu, polomljenih zglobova i prsta poput kobasica, bio je u stanju vezivati najfinije sitne suve musice, čime je, osobenjak s monoklom kakav je bio, često zabavljao zatečene saputnike na vozu od Londona do Winchestera – vrijeme putovanja koristio je za vezanje mušica. Bio je neženja i o njegovoj seksualnosti se zna koliko i o Teslinoj, osim da je napisao pjesmu nekoj sveštenikovoj ćerci u koju je navodno bio zaljubljen. Kroz svoj dugi život, do mirovine 1940. živio je sa svojim sestrama o kojima se brinuo. Umro je 1949., četiri dana prije svog 91. rođendana . Prezime Skues se najčešće izgovara skjuz, sa dugim u, mada postoje oni koji tvrde da je pravilan izgovor skuiz.

Skues i Halford

Halford i Skues se često spominju u gotovo istom dahu, prvi kao velikan suve mušice, drugi nimfe; prvi kao dogmata suvoparnog stila, drugi kao čovjek otvorenog uma i razigranog pera. Mladi Skues je bio dosljedni sljedbenik Halforda. Do prvog susreta dolazi 1889. u hotelu George u Winchesteru, a dio sljedećeg dana su proveli zajedno u ribolovu na Itchenu. Halford je bio dovoljno impresioniran mladim sljedbenikom da ga predloži za članstvo u ekskluzivnom i utjecajnom Fly Fishers’ Clubu, što je Skues sa malim zakašnjenjem prihvatio. Kasnije su zajednički napisali neke članke za ribolovne žurnale, a Halford je čak uvrstio jednu Skuesovu mušicu i čitav dio o Skuesovom načinu vezivanja suvih mušica u svoju knjigu Dry-Fly Entymology. Ali dogma koja se uvriježila u Halfordu i Skuesov nemirni um su doveli do neizbježnog razlaza u mišljenju i zahlađenja odnosa, pogotovo nakon što je izašla Skuesova prva knjiga, Sporedne taktike kredne vode Minor Tactics of the Chalk Stream 1910., mada se nisu nikad posvađali. Skues je u svom pisanju obilato kritikovao Halforda, češće i otvorenije nakon Halfordove smrti, a kritika je uvijek bila upućena na dogmu suve mušice, često uz odavanje dužnog poštovanja ostalim aspektima Halfordovog pisanja. U ovome se krije i najveća ironija sukoba. Skues je u stvari bio dogmata, skoro koliko i Halford i od Halfordove dogme je odstupao samo u tome što je dozvoljavao korištenje nimfe. Pecanje uzvodno, samo ribi koja se vidi i koja se vidi da se hrani su Halfordovi postulati od kojih Skues nije odstupao. Takođe nije bio za to da se ribi koja se hrani insektima na vodi nudi nimfa – nimfa se nudi ribi koja se hrani pod vodom. Za razliku od Halforda, Skues je bio izuzetno nadaren i uspješan ribolovac.

Skues, Itchen i itchenski korov

Skuesovo mušičarenje neraskidivo je vezano za rijeku Itchen, preciznije za potez Abbotts Barton, vodu na kojoj je pecao punih 55 godina, prve 34 kao gost vlasnika, zadnjih 21 kao član ekskluzivnog malog sindikata (kluba). Danas najveći dio poteza pripada Hampshire & the Isle of Wight Wildlife Trustu, organizaciji koja čuva divljinu i ne ljubi ribolov. Vuku se neki potezi da se pokuša dozvoliti nešto ribolova, ali za sada je ovaj komad mušičarske istorije izgubljen. Samo je lijeva obala glavne rijeke na zadnja dva vrlo kratka dijela dostupna ribolovcima, prvi dio pripada lokalnom klubu, a drugi je slobodna voda. Skues je često pisao o lipljenu kao o najvećem korovu u Itchenu. Razlog je dijelom u tome što lipljen u Itchenu, za razliku od mnogih drugih rijeka u Engleskoj i Velsu nije autohton. Ubačen je u XIX vijeku, da bi se imalo šta mušičariti nakon što se pastrmkska sezona zatvori, a primio se jako dobro i postao dominantna riba. U Skuesovo vrijeme, pa čak i do sad, bilo je uvriježeno, ne potpuno netačno, mišljenje da pastrmska populacija pati zbog lipljena, jer joj lipljen jede i hranu i ikru. Česti su bili pokolji lipljena na Itchenu, Testu (gdje je autohton) i ostalim rijekama juga Engleske. Lipljen, štuka i bijela riba bi se vadili mrežama, nešto bi se podijelilo sirotinji, ali na hiljade riba bi bile jednostavno pokopane u zemlju. Skues je na nekoliko mjesta o lipljenu pisao bez gorčine, naročito kad se radilo o pecanju na vodama u kojima je autohton, ali je na Itchenu, po njemu, lipljen bio prokletstvo. Zašto je napustio Abbotts Barton sindikat nikad nije potpuno razjašnjeno.

Skues i nimfe

Skuesova doktrina je u stvari podvodna verzija Halfordove doktrine i dok je Halfordova nastala iz plutajuće mušice i bila po prvi put kodirana od strane Halforda, Skuesova nije vukla korijene iz mokre mušice i nije bila potpuno nova – korijeni su joj u Halfordovoj suvoj mušici, a kod je adaptacija Halfordovog. Međutim, gledano u kontekstu svog vremena dominacije suve mušice, propozicija pecanja ispod površine je bila radikalna. Sa koliko opreza je Skues morao iznijeti svoje ideje vidi se iz samog naslova knjige – ‘sporedni metodi’ i iz toga što se ‘pravdao’ da je na ideju nimfe došao slučajno kad je riba uzela suvu mušicu koja je natopljena potonula. Da li se ideja zaista tako rodila ili je Skues počeo sa opservacijom da se riba hrani ispod površine, pa namjerno ponudio ribi tonuću mušicu? U prvoj knjizi i nema nimfi kao nimfi i više se radi o mokrim mušicama pecanim halfordovski ispod površine, ali se nimfe u svom modernom obliku javljaju u Skuesovim člancima i pismima još prije izlaska knjige. Druga knjiga, klasika nimfarenja, u kojoj više nema dvojbe i isprike, Kako pastrmka s mušicomThe Way of a Trout with a Fly, izlazi 1921. Bitan detalj Skuesovih nimfi je da su sve lake i sve love u gornjim dijelovima vode. 1935. izlazi zbirka Skuesovih članaka iz raznih magazina i žurnala, Postranične niti, svjetla sa strane i odrazi – Sidelines, Sidelights and Reflections, koja sadrži poznati članak o ribolovu u Bosni, kao i mnoge književne dragulje.

Misterija Mottram

Dr James Cecil Mottram (1880. – 1945.) je bio značajan naučnik na polju radiologije i razumijevanja raka, a objavio je mnoge članke izdao i četiri knjige o ribolovu; Mušičarenje: Neke nove vještine i misterije – Fly-Fishing: Some New Arts and Mysteries (1915.), Morska pastrmka i druge ribolovačke studijeSea-Trout and Other Fishing Studies (1923.), Pastrmski reviri: Briga i održavanjeTrout Fisheries: Their care and Preservation (1928.) i Misli o pecanjuThoughts on Angling (1945.). Mottramovo pisanje o ribolovu zaslužuje mjesto među Halfordovim, Skuesovim i Sawyerovim djelima, ali je ostalo relativno malo poznato. Ozbiljni istoričari mušičarstva kao Schullery i Gingrich ga smatraju vrlo značajnim. Njegove mustre mušica – nimfi, trzavaca i suvih su bile decenije ispred savremenika i u stvari su za današnje vrijeme moderne, a njegov opis pecanja u budućnosti je remek djelo. Mottram je bio živi primjer oživljavanja represivne dogme suve mušice, jer se od pobornika i značajnog kontributora razvoja nimfe pretvorio u vatrenog puristu i jednog od glavnih aktera žalosne konfrontacije između Skuesa i pobornika već odavno pokojnog Halforda.

Skues i pokojni Halford

Kroz Skuesovo pisanje, a i pisanje drugih, uključujući Mottrama, ruši se teror dogme purista suve mušice, posebno na vodama juga Engleske, nimfa nalazi svoje mjesto i mušičari veselo koriste kako i kada im koji metod više leži. Razum je prevladao i Skues je zadovoljan postignutim. Ali polako halfordovski snobizam se diže iz pepela, neke vode ponovo uvode zabrane za podvodne mušice i sve su češći članci u mušičarskim publikacijama koji veličaju Halforda i ponavljaju njegove stavove o štetnosti podvodnih mušica tipa podvodnom mušicom se ulovi dosta ribe ispod mjere koja poslije neće uzeti suvu mušicu; podvodnom mušicom se bocne i izgubi puno riba koje onda, opet, neće više nikad uzeti s površine; ribolovci koji koriste podvodne mušice su bezobzirni prema drugima; podvodnom mušicom je previše lako uloviti ribu; podvodna mušica ne može prevariti ribu na jugu Engleske… I dok Evropa sa Britanijom tone u pakao II svjetskog rata, engleski mušičari vode svoj rat. S jedne strane su ostarjeli Skues i njegove pristalice, s druge Mottram i ostale pristalice pokojnog Halforda. 1938. organizuje se debata u Fly Fishers’ Clubu da se konačno razriješi ovaj slučaj. Debata se svela na zajedljive napade na ostarjelog Skuesa od strane mnogih, uključujući i Mottrama, a ponajviše Churchillovog glavnog propagandiste Sira Josepha Balla. U Skuesovom uglu su bili Dr Walshe i veliki istoričar mušičarenja, J. W.Hills. Sve u svemu, neprijatna epizoda. No, iako debata nije završila nikakvim razrješenjem, pomogla je da svijet mušičarenja shvati negativnost dogmatizma. Skues 1939. izdaje Ribolov pastrmke u krednim vodama nimfomNymph Fishing for Chalkstream Trout, knjigu koju mnogi smatraju pečatom njegove pobjede. Pred kraj života, dok je u mirovini živio i pecao na rijeci Nadder, pritoci Avona, prijatelj ga je upoznao sa mladim čuvarem jednog od najboljih poteza na Avonu. Skues, vrlo impresioniran razmišljanjima mladog čuvara, ohrabrio ga je da ih napiše, a svojim izdavačima je preporučio da knjigu izdaju. Mladi čuvar će u svijet modernog mušičarenja uvesti teške nimfe i ribolov pri dnu, popularizovati nimfe bez nožica i zaokružiti prvi dio razvoja modernog mušičarenja. Franku Sawyeru ćemo se posvetiti u idućem broju.

Itchen

Itchen je najčistija od krednih voda i čitav sliv mu je u Hampshireu. Nastaje spajanjem tri potoka kod Alresforda, dug je 45 km, sliv mu pokriva 400 km2 i ima tri manje pritoke. Zajedno sa Testom ulijeva se u Southampton Water u Engleskom kanalu. Voda je čista, alkalna i bogata mineralima, pa je puno drezge, drugog vodenog bilja i beskičmenjaka, a time i ribe – uglavnom potočare i lipljena, te pastrmskog plijena, pijora i peševa. Ima i jegulja, lososa i morske pastrmke uz rijetke kalife pobjegle iz farmi. Tiši dijelovi kriju grgeče, štuke i bodorke, uz poneku deveriku pobjeglu iz jezeraca u Winchestru koje Itchen napaja. Itchen je dom vidrama, koje nerijetko posjećuju i gradsku vodu u Winchesteru. Samo korito je gotovo potpuno djelo ljudskih ruku. Prije nego što su Rimljani počeli usmjeravati i ukorićivati vodu, Itchen je bio jedna dugačka močvara koja se polako cijedila u more. Sada rijeka čitavim tokom teče kroz rukavce koji se prepliću i daju joj pleten karakter. Glavno korito je uvijek prepoznatljivo, a veliki dio rijeke od Winchestera do Southamptona čini Itchen Navigation, plovni kanal koji je nekad korišten za transport robe između ova dva grada.

Oj, Kanaro hladna vodo

Richard Webb, prijatelj i vlasnik prodavaonice Rod Box (www.therodbox.com), ponudio je dan pecanja na Itchenu malom Saši i meni, što smo zahvalno prihvatili. Bio je hladan januarski dan, potez je bio ekskluzivna i vrlo skupa Kanara u Bambridgeu, ispod Winchestera. Oko kilometar dužine, obraslo drvećem i grmljem, gazi se čitavim potezom, a donji kraj ima i dosta dubine. Kombinezon koji sam posudio malom Saši je propuštao, a ovaj koji je on meni poklonio nije, što njemu nije baš bilo smiješno. Ribe smo našli oko sredine poteza, pokraj ribarske kućice, gdje na malom proširenju glavni tok (Kanara) prima nešto vode iz navigacije, koja tu teče tik uz i paralelno. Najveće su bile potočare koje su bile u lovostaju, Sašina oko 600 g i moja oko 1 kg, a bilo je još nekoliko sitnijih. Uzeo sam dva lipljena, veći oko pola kila, a kad smo završili s tim proširenim dijelom, Saša je prestao uživati u mokroj promrzloj nozi i odlučio završiti s ribolovom. Uspješne mušice, uz neizbježnog otežanog gumenog crva, su bile narandžasti LaBobin gamarus, žuti tular i nešto što sam vezao, prljavo bijelo, zlatno i crveno na crvenoj lipljanskoj udici Charlesa Jardinea. Saša je otišao, a ja sam ustrajao i krenuo uzvodno, vadeći tu i tamo po neku pedaljsku ribicu. Po ko zna koji put zakačim za granu iznad glave. Spustim štap u vodu da probam otkačiti rukama, voda odnese štap. Odem po štap, pa se vratim. Sad stojim ispod grane za koju mi je zakačena mušica, u desnoj ruci držim štap, šnjura dvaput omotana oko lijeve čizme. Probam je otresti, ne ide. Svaki pametan ribolovac bi izašao malo iz vode, oslobodio nogu i razmislio šta će dalje, pa sam ja ostao u vodi i krenuo svlačiti šnjuru lijevom rukom. Stojim u malo jačoj vodi do koljena na desnoj nozi, lijeva noga izdignuta, lijeva ruka svlači šnjuru, desna ruka balansira sa štapom, ravnoteža se pomalo gubi, krećem poskakivati. Prizor je zasigurno bio graciozan kad se uzme u obzir moja savršena građa i kicoška mušičarska odora. U trenutku kad svlačim strunu s čizme, upadam u vodu na desnu stranu, kao oparen iskačem iz vode, mahnito vadim foto aparat i ključ od auta i bacam na zemlju, tražim mobilni, ali ga ne mogu naći. Mušica i dalje na grani. Uspio sam je skinuti bez kidanja, da bih je malo kasnije izgubio. Pecao sam tako mokar još sat vremena pa kući. Elektrika je sva preživjela i na broju.

A u gradu, gradska voda

Winchester na Itchenu je epicentar ribolovne, a pogotovo mušičarske istorije. U njemu je zadnje decenije života proveo Izaak Walton, koji je sahranjen u winchesterskoj katedrali,; Marryat, Halford i Skues su tu pecali i razvijali svoje teorije. Praktično svaki dan dok ganjam itchenske ribe, bukvalno gazim njihovim stopama. Winchester je mali grad, vjerovatno najmanji u Engleskoj sa formalnim statusom grada – city. Može se pohvaliti i dobrom dozom neribolovne istorije, kao glavni grad Wessexa, prvog engleskog kraljevstva, te kao glavni grad Engleske tokom kratkog perioda za vrijeme vladavine Hernrija VIII, kad se dvor preselio iz Londona bježeći od kuge. Pecanje na Itchenu je jako skupo, ali je gradska voda, koja se sastoji od glavne rijeke kroz Wichester, od pamtivjeka slobodna. Dio odmah uzvodno, donji kraj nekadašnjeg Abbotts Barton poteza, je takođe ‘ničiji’ lijevom obalom pa se i tu slobodno peca. Keith Dipper, vlasnik websajta www.tryflyfish.com, živi bukvalno pokraj gradske vode, kvalifikovan je instruktor zabacivanja i u slobodno vrijeme ribolovni vodič. Kako smo obojica često na gradskoj vodi tako smo se i sprijateljili. Itchenska voda ne varira mnogo, ali gradska voda je i kad je mala, dosta brza tako da je pri ‘visokom’ vodostaju prilično teška za mušičarenje. Zadnji put kad smo pecali voda je bila velika i užitak je više bio u druženju nego u ulovu. Keith je ulovio jednu potočaru od pedlja na neobičnu mušicu koju on zove Spoon Fly – kašikara. Radi se o minijaturnoj verziji varalice tipa mepps leptira sa običnom udicom umjesto trokuke koja je dovoljno lagana za mahač. On je isključivo c&r ribar, a ja sam se nadao otvoriti sezonu lijepom pastrmkom za večeru miloj ženici koja nam se vraćala sutradan. Paniku oko čuvanja Luke, nakon što je planirana osoba otkazala, su otklonili roditelji Lukinih prijatelja koji su ga pozvali sebi. Pastrmku nisam ulovio – ulovio sam i pustio dva lipljena koji su u lovostaju. Došli su na gumenog bijelog crva i golu udicu sa olovom livenim na vratu. Kad riba hoće onda prima bilo šta, moglo bi se reći – nimfomanija…

Posebni okviri+

1) Skuesova najveća zasluga je rušenje dogme suve mušice, uvođenje i razvoj nimfarenja i razvoj teorije prepoznavanja različitih oblika dizanja ribe. Izumio je nekoliko standardnih suvih mušica i nimfi, popularizovao korištenje kraćih lakših štapova, upotrebu peana i amadoua i izumio metod analiziranja sadržaja želuca ribe upotrebom kašike za srž.

2) Pored u tekstu navedene 4 knjige, koje su izašle za Skuesova života, posthumno su još izašle:

Svila, krzno i pero: Godina vezača pastrmskih mušicaSilk, Fur and Feather: The Trout-Fly Dresser’s Year (1950.) skup članaka na temu vezanja mušica iz časopisa Fishing Gazette;

Sjećanja sa ItchenaItchen Memories (1951.) za koju je Skues tražio da se izda nakon njegove smrti;

Pecaroška pisma G E M SkuesaAngling Letters of G E M Skues (1956.), uredio C F Walker;

G E M Skues: Kako čovjek s pastrmkomG E M Skues: The Way of a Man with a Trout (1977.) zbirka članaka i pisama neobjavljenih u drugim knjigama – sadrži sve Skuesove recepte, kratku biografiju, zapis sa debate, detaljan opis WBRa i druge zanimljivosti- sakupio i popratni tekst napisao T. Donald Overfield; skraćena verzija ove knjige sa dodatnim popratnim tekstovima Timothyja Benna i Tonyja Haytera pod naslovom Kako čovjek s nimfom: Mustre nimfi G.E.M SkuesaThe Way of a Man with a Nymph: Nymph Dressings of G.E.M Skues je izašla 2007.

Skues je opisao 82 mušice, pisao je o svim aspektima mušičarenja, u njegovim pisanjima i danas mušičari mogu štošta naučiti, a bio je i spisateljski nadaren. Među književnim kreacijama posebno se izdvajaju humorističke ribolovne priče sa Novice-om (novice – početnik) i Theodoreom Castwell-om (casts well – dobro zabacuje).

Pored ovih knjiga, Skuesov materijal se nalazi i u knjigama pisanim o njegovom pisanju: The Essential G.E.M. Skues Kennetha Robsona (1998.) i Skues on Trout Paula Schulleryja (2008.)

3) 1897. Skues je sa prijateljem proveo 16 dana u Bosni, pecajući na, kako kaže, mnogim rijekama, a posebno na Plivi kod Šipova i Sani kod Ključa. Ovu epizodu je spomenuo u nekoliko članaka o sličnostima i različitostima riba i voda u Evropi, te u članku o počecima mušičarenja. Skues nije spomenuo da misli da je mušičarenje nastalo u Bosni – spomenuo je da je moguće da mušičarenje u Bosni vuče korijene iz Aelianove Makedonije, a i da je moguće da su ga u Britaniju južne Evrope donijeli Vikinzi. Iskustva sa Šipova i Ključa su najopširnije opisana u članku Bosna-Turčin kao mušičarBosnia-Turko as a Fly-Fisher, koji je izašao u časopisu Field 1898., a našao se i u Skuesovoj trećoj knjizi. Bosanci su opisani kao vrlo pristojni, prijatni i pomalo primitivni i uglavnom siromašni ljudi među kojima ima mušičara koji love vrlo primitivnim priborom na timove od tri ili četiri vrlo primitivne muhe i imaju dosta uspjeha. Ima malo opisa rijeka i ribolova, u kome je prijatelj bio uspješniji od Skuesa, a pred kraj usput spominje kako su bosanski mušičari bili oduševljeni engleskim mušicama, kako im je dao neke mušice i kako je vlasniku prodavnice ribolovnog materijala u Ključu dao adrese nekih engleskih vezača. Interesantno…?

Ćisek; Illustracije: Ćisek, Fly Fishers’ Classic Library, Keith Dipper

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*